BORBE BIKOVA DRUGA STRANA RECESIJE

Dragi moji Vrličani možda ste već pomisli da sam zaboravio na vas. Moj odgovor bi bio ni slučajno samo što proteklih 8 dana (a to će sad malo pomalo biti sve češće zbog nadolazeće sezone) nisam ni bio u Vrlici, malo sam "krstario" po Dalmaciji i ponešto sam zabilježio svojim mobitelom a nešto od toga ću podijeliti i s vama.

Prva stanica moga odsustva su KLADNJICE (u susjedstvu VINOVO DONJE je rođen naš župnik fra Josip Gotovac).

 Kada dođeš na ovakva i sl događanja ne mogu a da se ne prisjetim da smo i mi Vrličani davnih godina imali nešto sl. A to su bile galopske trke u našem Paškopolju, imali smo i nogometne turnire po Vrličkim poljima. Ovi mlađi ne mogu ni sanjati kako je to bilo nekada...Vrlički dernek na česmi, jest na česmi su opet oživjele Vrličke ljetne noći, ali Vrlički dernek na česmi do prije 30-ak godina je sasvim druga priča u odnosu na ovo što imamo danas.
Pa ljudi su na Vrlički dernek dolazili sa svih strana, a prvo što bi ih asociralo na Vrlički dernek je miris Vrličkih uštipaka.
 A ući na česmu za vrime održavanja derneka a ne platiti ulaznicu je bila lutrija. Jer svud okolo česme su bili raspoređeni redari, policija (onda je to bila Milicija) da nije mogla ni mušica proći. (a bilo je i onda stričeva, kumova i sl, pa ono ti prođi, onaj nemože).

Galopske utrke u Paškopolju za Vrličane (ali i šire) je bio ravan državnom prazniku. Taj dan bi Vrličani navalili u paškopolje kao da im je to zadnji dan u životu.
 Ne tribam ni spominjati da se i na ovaj događaj nije moglo ući bez da si platio ulaznicu.
Posebna atrakcija za Vrličane su bile utrke domaćih konja koji su samo dan ranije bili na službi gospodaru u poljskim radovima i onda praktički bez dana treninga ponosni vlasnik konja i bez sedla zajaši na konjska leđa i upusti se u borbu u nadi da će baš on pobjediti, a nerijetko bi njegov konj utrčao u cilj i prije nego njegov vlasnik, a onda je tribalo i uhvatiti toga konja (ili kobilu) negdje po polju.

 A druga atrakcija galopskih utrka u Paškopolju nisu bili konji već utrke magaradi. Tko je od Kosorana zaboravio legendarnog Tarinčeka (Marjan Lelas) i njegovog magarca s kojim redovno pobjeđivao (ako nebi pao s njega).
A i na samim galopskim utrkama bila je raznovrsna ponuda kako za najmlađe tako i one starije. Od sladoleda, pića, igračaka, balona, kovačkih potrepština, vila, grabalja i dalje nabrajam.

A onda jednog dana dođu Sinjska gospoda i kažu ovo se više neće održavati u Paškopolju od sada će galopske utrke biti sastavni dio Sinjskog hipodroma, a vi Vrličani snađite se kako znate.

 I nogometni turniri po Vrličkim poljima (pod Vinalćom, pod Potekom, pod Babća vrbama, na Begovcu, u Ježeviću....) su posebna priča.
Kosorani, Ježevićani, Kukričani, Maovičani, Jezero, Podosojani.... to su onda bili naši Hajduk, Dinamo, Zvezda....
Ja ću samo spomenuti neke Kosorane (jer najbolje ih znam) (a vi Ježevićani, Maovičani, Podosojani ... nabrojite svoje): Brajko Utržen, Mašta, Lešina, Dinko (svi Klepići) Mome Pujin, Dragan, Pepa, Galac ( svi Radnić) Rade i Mile Mišina (Ivanovi)... to je ekipa koja je i igračima ondašnjeg Hajduka očitala bukvicu. A naj zanimljivije u svemu tome je to što su većina ovih "nogometaša" nogomet igrali bosi oni koji su došli u patikama su bili sretnici, a o kopačkama većina je mogla i sanjati.
To je isto bio praznik za većinu Vrličana (za one koji nisu morali ići čuvati krave ili kupiti sijeno).

E sad da se vratim borbama bikova i onoj drugoj strani recesije.
Što hoću reći kad se dođe na ovakve događaje onda pomislite da li živite u istoj državi o kojoj u novinama, na TV čitate slušate gledate da je u financijskim problemima, prezaduženosti, minusima na tekućim računima....
Samo kad pogledate stolove na kojima se siječe pečeno meso (najčešće janjetina), poslužuje piće,...onda pomislite da je ovo neka druga država. Cijene pečenja je jednaka ili čak i veća nego u gostionama.
U gostionu kad dođeš i naručiš npr. pečenu janjetinu konobari te usluže jednako jeste li predsjednik države ili radnik u škveru. Dobiješ salvete, viljušku, nož... a kad dođeš na derneke tipa borbe bikova ispred vas bace to isto pečeno zamotano u papir kao što bi bacili psu, ali svejedno čeka se u redu da dobiješ svoj smotak i onda svaki odlazi u svoj kantun i onako rukama se doslovice grabi, kida kao da je to zadnji dan na zemlji kao da ne postoji sutra i onda već sljedeće nedjelje, sljedeći dernek iznova.
Bude tu i druge vrst ponude i za one mlađe (igračke, kokice..) starije (kape, vunene bičve, peke, gradele..)

Ili pak kao na ovoj slici gdje je čovjek očito zalutao.
Ovim maketama brodova svaka čast lipo izgledaj, ali to nije za ovakva mista i očito se je čovijek uvjerio u to i zarana napustio mjesto događanja praznih ruku.





I za kraj ovog posta možete pogledati i završnu borbu bikova u Kladnjicama održane u nedjelju 7.05.2011.
Sam snimak nije baš kvalitetan jer snimljen je mobitelom, a sama borba je bila više nego dobra ja sam uhvatio zadnjih 6-7 minuta, a posebna zanimljivost ove borbe je sam kraj. Najprije gledaš grčevitu borbu dva kolosa od preko 1000 kg i onda se onaj slabiji okrene i pobjegne kao da nije bilo ništa.

NAPOMENA: Da bi ste pogledali video morate biti prijavljeni na facebook inače nećete moći pogledati ovaj video HVALA