Posljednjih dana nastala je velika hajka na HR nogometnu reprezentaciju a posebice izbornika Bilića, a koja je stvarna pozadina ovog slučaja.
Nije li ovdje slučaj gdje reprezentacija mora biti podređena jednom čovjeku i jednom klubu.
KOŠARKA:
Imali smo vrhunsku košarkašku reprezentaciju koja je bila strah i trepet na starom kontinentu ali i šire (Finale OI u Barceloni "92 snažan otpor i jedinom pravom tzv Dream teamu u košarci sastavljenih od istinskih NBA zvijezda). I onda je došao jedan Božo Miličević više godišnji alfa i omega KK Cibona ali i hrvatske košarke koji se iz petnih žila trudio da hrvatsku košarku dovede na svoj mlin, gdje jedan klub mora po svaku cijenu biti prvak države, pa mu je bilo malo i to već se svojski potrudio da ponovo oživi Jugo ligu danas je svi zovemo regionalna liga.
S ve što valja u hrvatskoj moralo je igrati u Ciboni nije ga briga bilo za sve ostale klubove a kamo li za reprezentaciju. Pa mi je malo i to bilo pa je zatražio a zatim i dobio dozvolu da stranci mogu igrati u Hrvatskoj (imali smo i prije stranaca ali to je uglavnom bio jedan igrač) ligi pod izlikom da mu trebaju za Europska natjecanja a u tim Europskim natjecanjima nije stigao dalje od natjecanja po grupama.
Ponavljam sve što je valjalo u Hrvatskoj morali su potpisati za KK Cibonu i iako su bili na spisku većina ih je sjedila na tribinama samo da ne bi otišle u neki konkurentski klub (tada još uvijek jaki Split; Zadar, Šibenik...)
S druge strane patila je Hrvatska košarka tako i hrvatska košarkaška reprezentacija koja je od nekoć jake reprezentacije spala na to da ju tamburaju jedni Makedonci, Bosanci, Crnogorci (neka me oproste ove reprezentacije ali nemam ih namjeru omalovažavati) kad god im padne napamet. Drugim riječima Hrvatska košarka je dotakla dno dna 1.. hrvatska košarkaška liga umjesto da bude prioritet i da hrvatski igrači budu nositelji hrvatskih klubova (a ne samo jednog kluba) imamo trećerazrednu ligu gdje klubovi poput: Zadra, Splita, Šibenika jedva preživljavaju a možda su i pred samim gašenjem dišu na škrge. Pa čak i jedna Cibona je u toj istoj regionalnoj ligi za koju se zalagala u početku postala je "topovska hrana" klubovima koji do jučer nisu značili ništa na karti Europske košarke, a ni u domaćoj ligi ta Cibona više nije toliki strah i trepet a kamo li da znači nešto u Europi.
RUKOMET:
U rukometu je slična situacija kao i u košarci samo je ovdje umjesto Miličevića bog i batina Zoran Gobac alfa i omega RK ZAGREB.
I u ovom sportu moralo je biti sve podređeno jednom klubu i sve što valja u Hrvatskom rukometu morao je biti na platnom spisku NK ZAGREB. Sjetimo se slučaja Metković koji nije smio biti prvak Države, Blaženka Lackovića.
Koji je 2001. prešao u metkovski Metković Jambo. Rukometni klub Zagreb je osporavao i opstruirao na sve moguće načine taj prijelaz, tako da je Lacković sezonu 2001./2002. proveo izvan igrališta. Posljedica toga je ta da Lacković nije igrao ni u domaćim ni u europskim natjecanjima, kada je mogao i do europskih vrhova s njime u svojim redovima, dok su za hrvatska natjecanja te sezone bili prejaki, čak i za nekad moćni Zagreb. Arbitražna komisija HRS-a nije mu dopuštala igrati za Metkovčane. S druge strane, pristrani HRS je istovremeno, na potpuno isti način naredio registriranje.
U to vrime smo imali i rukometnu reprezentaciju koja je dotakla dno dna Europske košarke (kažem Europske jer tada kao i danas sve što valja u rukometu svijeta dolazi iz Europe i gdje je teže biti prvak Europe nego prvak Svijeta). I onda je došao rukometni čarobnjak (vjerojatno je i on iznenadio Z. Gobca) po imenu LINO ČERVAR koji je iz pepela podigao reprezentaciju na krov svijeta koji je u reprezentaciju stavljao igrače koji vrijede bez obzira u kom klubu igraju. Svima je poznato da je on stvorio jednog Vorija, Balića, Metličića, Kaleba, ... od kojih je napravio igrače kojima se svijet klanjao. Taj isti Lino Červar koji nije mario za Zorana Gobca i njegove ideje najednom je postao trn u oku ovog potonjeg. Kopao je pod njim rupu dok ju nije i iskopao i dok ga na kraju nije potjerao iz "PAKLENIH". Tada su govorili da je lako biti najbolji na svijetu kada imaš vrhunske igrače a da to nije tako pokazalo se posljednje prvenstvo Europe gdje je reprezentacija ispala iz bitke za medalje.
NOGOMET:
Zbog nogometa sam i počeo ovaj članak pa ću s nogometom i završiti.
Ne događa li se u nogometu kao i u košarci, rukometu ali i u drugim sportovima vladavina jednog čovjeka, jednog kluba.
Svi znamo o komu je ovdje riječ naravno to je Zdravko Mamić. Mada je u ovom slučaju prljava rabota počela i prije Mamića odnosno još u doba Zlatka Canjuge i dr. F.Tuđmana, a Z. Mamić je samo produžetak obaveze da je Dinamo najhrvatskiji klub i da jedino on mora biti neprikosnoveni vladar hrvatskog nogometa. I praktički sve je u HR nogometu podređeno i mora biti onako kako kaže Z.Mamić. Kad Mamić kaže Bebek više neće suditi Dinamove utakmice i bi tako, kad mamić kaže Vlatko Marković mora biti predsjednik HNS bi tako, kad Z. Mamić kaže NK Dinamo slavi 100 godina bi tako iako po mom mišljenju NK Dinamo nema više od 10 godina, jer preoblikovanjem NK DINAMO u udrugu građana novi dinamo je raskinuo sve veze s onim starim Dinamom nisu li tako bez novca ostali neki ex Dinamovi igrači (Cvitanović. Ladić..), ali su zato sve trofeje zadržali što je jedino u Hrvatskoj moguće (o ovome sam već pisao na ovom blogu ako vas zanima možete pogledati ovdje) Sve što valja u HR nogometu mora biti na platnom spisku NK Dinamo iako većina tih igrača ni klupu ne omirišu a kamo li da zaigraju ali bitno je da se tih igrača ne dokopa konkurencija.
Sad su se svi obrušili na Slavena Bilića kao da je on jedini krivac s ovim što se događa
Pogledajmo malo koji su to sve igrači u repki: Vukojević, Modrić, Ćorluka, Lovren, Mandžukić, Vida, Šimunić, Kranjčar... Što je zajedničko ovim igračima osim što imaju podebele ugovore na svojim računima (ovdje ne osporavam njihovu kvalitetu kao igrača). Nisu li to sve igrači kojima je dodirna točka Dinamo odnosno Z. Mamić. Ne bi me iznenadilo da i ovdje ima Z.M. svoje prste i da je naložio svojim igračima da sabotiraju igru reprezentacije dok ne maknu Bilića s klupe i postavi nekog svog poslušnika koji će ispunjavati njegove želje i koji se neće dvoumiti oko poziva u repku Sammira ili nekog drugog igrača s Mamićevog platnog spiska s kojim bi Mamići postali neprikosnoveni vladar hrvatskog nogometa, jer to je čovjek kojemu nije bitna reprezentacija ni Dinamo kao klub, oni mu samo služe kao odskočna daska preko koje će plasirati svoje igrače negdje u inozemstvo.
U vaterpolu je situacija kud ikamo bolja jer metropola osim Mladosti nema jačih klubova, jer sve što je jako u vaterpolu nalazi se uz Jadransko more od Rijeke do Dubrovnika i tu imamo malo više jakih klubova i utakmica i nije se sve svodilo na jedan klub , jednog čovjeka nije se dogodila centralizacija. I stoga Hrvatska vaterpolo liga je među jačim ako ne i najjača u Europi, a i reprezentacija je strah i trepet gdje god zaigrala.
Da pomalo privedem kraju ovaj članak.
Pogledajmo kakvo je sada stanje u hrvatskom sportu, ništa bolje nije ni u metropoli gdje pored RUKOMETA, KOŠARKE, NOGOMETA, VATREPOLA... prvi sport u metropoli je hokej na ledu gdje na jednu utakmicu hokeja (i to još u dvorani) dođe više gledatelja nego na sve ove sportove koje sam malo prije naveo (a zamislite na hokeju nema ni rasizma, ni bengalki ni divljanja navijača).
I da završim "Dali je dosta vladavine jednog čovjeka u Hrvatskom sportu“
