OSTACI PROŠLOGA VRIMENA

Noćas je opet malo palo kiše, no da li je to dovoljno da se napoji žedna zemlja, a pogotovu naša Peruča.

Ja sam prije neki dan iskoristio lijepo vrijeme i otišao do Vrličke plaže tabela i imao sam priliku prošetati suhim dnom gdje je još nedavno bilo prekriveno vodenom površinom.

Šetnjom po suhom dnom otkrivena su neka prošla vrimena dok su ovdje ljudi bili svakodnevnica, gdje su bile plodne oranice, vinogradi...

Na ovoj slici ovo kamenje što strši iz zemlje predstavlja jednu povijest gdje je nekoć bio vinograd a kamenje je služilo za vezanje žice.

Ovdje se dobro vidi koliko je se jezero povuklo i otkrilo čari koje su mnogi i zaboravili da postoje.

A onda pogled odvuče do jednog objekta koji i nakon više od pola stoljeća podvodnog života i dalje izgleda čvrsto i koji bi i dan danas bez ikakvih problema služio svojoj svrsi iz prošlosti

Jest da je most prekriven zemljom prije nekoliko dana to je bilo blato a još malo prije nije se ni vidio od vodene površine, a nekoliko metara iznad njega su bili kupači koji su se na ljetnim vrućinama rashlađivalo.

A tamo s drugu stranu mosta vidi se put koji i dana danas prkosi vremenu.

Za ovu rječicu mnogi nisu ni znali da postoji (evo ja prvi) a kamo li da zna kako se je ta rječica nekoć zvala.

He! He! ova bi sličica mogla ući i u rubriku izgubljeno - nađeno. Šeširić na kojemu piše Dalmeso. Da li je ovaj šeširić netko izgubio dok je čuvao glavu od užarenog ljetnog sunca dok se je izležavao na Vrličkoj plaži ili je to odletjela s nečije glave dok je lovio ribu. 

No ako vlasnik ove kape čita ovaj blog neka zna gdje je može naći (ako ju noćašnja kiša nije odvukla u jezerske dubine) ako ju i dalje traži.

Prije napuštanja još jedan klik.

Ima onih koji su zbog potapanja njihovih polja morali odseliti iz ovoga kraja veći dio njih je završilo u Slavoniji u okolici Đakova, pa ako i ti koji su odselili čitaju ovaj blog evo prilike da se prisjete kako je to nekada bilo, a njihovi potomci koji nikada nisu ni posjetili zavičaj svojih djedova evo im prilika da vide prošlost izgubljenog vremena.

E sad ove dvije sljedeće slike ne uklapaju se baš izravno u prethodnu priču. I one predstavljaju dio prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

Oni koji ne znaju gdje su nastale ove slike, riječ je o izvoru vode zvanom Jarčište a nalaze se na Kosorskoj glavici na strani koja gleda prema Paškopolju odnosno nekih 100 metara iznad tzv Državnih vinograda.

To je izvor koji da ne znam kakva suša bila nikad presušio nije.

 Jednom sam na Facebook stranici Vrlika za one kojima je Vrlika u srcu sročio jednu pjesmicu o ovome izvoru, sad ću tu istu pjesmicu prenijeti i ovdje.

Bilo ljeto ili zima

ovdje uvik vode ima

Danju noću ona vrije

al' do puta stigla nije

I stvarno je tako to je izvor u kom nema više od 10-ak cm vode i nemožete zahvatiti sićom, a do puta je manje od 100 metara.

A ova donja slika je nešto posebno i još nije viđena na ovom blogu, a i to je jedna prednosti u odnosu na Facebook jer ovo na fejsu nebi ni mogao izvesti.
To je jedna panoramska fotografija od 360°  da bi je vidjeli u cijelosti morate pričekati dok se učita, a onda uživajte. I ne samo to one je i automatska, ali možete i vi njome upravljati; možete je stopati mišom, pomicati je lijevo desno ili je jednostavno pustite da se sama okreće.