SVETI SPAS JE IZA NAS

Ovogodišnji Sveti spas je iza nas (osim onih malo veselijih koji su još ostali kraj Cetine).
Ja sam na megdanu već bio oko 8 sati i ovi oblaci koje vidite na ovoj slici opasno su zaprijetili da već i prije početka svečanosti pokvare ugođaj kao i prošle godine, ali na svu sriću to se nije dogodilo.

Već oko 9 sati pristigao je i autobus iz Splita s pripadnicima zbora Gospe od Zdravlja

Teku završne pripreme za početak mise.

No jučerašnja moja bojazan i opaska da postavljeni oltar nije zaštićen od sunca se obistinila. Srećom da je na nebu bilo više oblaka nego vedrine pa toliko nije ni bilo vruće, no da je bila vedrina i vrućina kao što je bila jučer mogu samo zamisliti kako bi se gosti uzvanici osjećali na zvizdanu

A prije nego počne misa valja malo i prizalogajiti, da se može lakše popiti pivo, gemišt...

A neizostavni su bili i uštipci (moram priznati, a složit će se mnogi koji su ih probali da nisu bili naj, naj..)

A posli uštipaka isto dobro dođe pivo

E po završetku mise gužva oko Cetine bila je sve veća i veća

A među uzvanicima rado viđeno lice je i ex župnik fra Marko Duran od nedavno gvardijan Gospe od Zdravlja.
A ovo nam potvrđuje ono pravilo tko jednom dođe u Vrliku uvijek se rado vraća (koliko smo puta vidili doktora Sinišu po Vrlici od kad je otišao iz Vrličke ambulante)

A onda je počela i zakuska grah s kobasicom u režiji Vrličke HVIDRE (jednog pijata sam se i ja dočepao), pršut, sir, pečena janjetina, odojak (graha je ostalo i viška no pečeno je smazato u trenu) obilje piva, vina uz neizostavni gemišt (a piće ohlađeno u Cetini bolje se ohladi za 15-ak minuta nego u frižideru za cili dan)

A onda i balote bez kojih je ovakva svetkovina nezamisliva

Kliknite video

Da je zbilja bilo veselo kliknite na ovaj kratki video snimljen s mobitelom












Zaključak današnjeg dana bi bio taj da su Vrličani uvijek spremni pohoditi ovakve događaje, ali moram primjetiti da je svake godine posjet kolijevci Vrlike (Vrhrika) sve manji i manji. Ove sam godine primjetio da osim Vrličana malo je bilo onih koji su došli sa strane kao ranijih godina. Možda je tomu kumovalo što je zakazala logistika jer osim plakata po Vrlici i ovo nešto na internetu u mojoj režiji na ovom blogu, facebook stranici "Župa Vrlika Gospa Ružarica" praktički drugih obavjesti nije ni bilo. Ja sam jedan od onih koji obilazi po Dalmaciji vjerska i druga okupljanja, a većinu informacija di je kakav događaj prikupim u Slobodnoj Dalmaciji, jer sva mjesta ubace kakav maleni ili malo veći članak o događaju u njihovom mjestu, no o ovom događaju listajući Slobodnu Dalmaciju (a kupujem je skoro svaki dan) nisam pronašao ni slova, a posebno kad se zna da je ove godine zbog papinog posjeta proslava Svetog spasa tjedan ranije nego je trebala biti. A znam da ni svi Vrličani nisu znali da se održava danas.

A da bi se ovaj događaj digao na višu razinu možda bi se tribalo organizirati okupljanje folklornih društava iz drugih mjesta (s kakvim sam se susretao u Ogorju, Šestanovcu, Gradacu, Primorskom Docu....).

P.S. I ja se sam susrećem sa sve većim mogućnostima ovoga bloga, pa tako uvijek otkrivam nešto novo ovaj put uvodim i jednu novinu (za nju do sada nisam znao) a to je da klikom na ovu donju sliku ulazite u foto album -ovaj put je to ovaj događaj-, tako da ne moram svaki put u sam blog ubacivati npr za Uskršnje dane 40-ak slika, a osim toga kad otvorite foto-album ispod svake slike možete dodati komentar ili kliknuti na gumb sviđa mi se kao što bi kliknuli na fejsu. Ista stvar je i s videom kao što je ovaj gore iznad. Znači kad kliknete na video otvoriti će vam se mogućnost da ostavite komentar ili lajkanje istog videa kao na fejsu. Nadam se da ćete prihvatiti ove novine. U početku ću vas upućivati na to da kliknete, ali s vrimenom se nadam da ćete se i sami na to naviknuti. A DA BI KORISTILI OVE MOGUĆNOST TREBA VAM SAMO GOOGLE RAČUN AKO GA NEMATE KAD VAM SE OTVORI SLIKA KLIKNITE NA PRIJAVI SE I SVE OSTALO RADITE NA JEDNOSTAVAN NAČIN

SVETI SPAS NA IZVORU CETINE ČEKA NAS

Pred kapijom tvojom

Sveti spas je pred nama (ponavljam tjedan dana ranije zbog Papinog posjeta Lijepoj našoj), djeli nas još samo jedna noć, a ja sam već večeras pohodijo mjesto koje večeras izgleda sablasno pred "oluju" a već surtra očekujem da će vaša prisutnost uveličat prosčlavu

Spremno za misu

Na ovoj slici desno vidimo da je bina spremna za primitak vjernika i početak sv Mise (sutra u 10,30h), ali pogled na oltar ne obećava. Zbog čega ovo govorim. Prije dvi godine (lani zbog kiše nije održana misa na ovom mjestu) kad se sjetim ove iste bine koja nije zaštićena od sunca (možda ujutro i to urede kako triba) i sjećam se svećenika koji su dršali misu se doslovice toćali na suncu gore nego u sauni. 

Ipak ponavljam nadam se da će donijeti bar neki suncobran, jer ako ipak ovo ostane ovako kako ga gledam to bi mogla biti najveća kritika onima koji su bili zaduženi za to

Cetina Ah ta ljepota

 Nisam ni kraj cetine primjetio šank sa osvježavajućim pićima, ali su postavljeni stolovi za degustaciju koju priređuje kao i svake godine Vrlička HVIDRA

Vrilo Cetine sa najviše foto klikova

Kratki video smiraja tišine
KLIKNITE NA SLIKU AKO GA ŽELITE POGLEDATI

UHIĆEN RATKO MLADOĆ - NAJVEĆI KRVNIK POSLIJE HITLERA

Dolijao je najveći krvnik na ovoim prostorima poslije Hitlera (a možda i veći).

vodeo prilog kliknite ovdje nove tv

Mislim da je nepotrebno trošiti riječi na njega, jer ipak svi mediji će danas brtujati samo o tome još danima jedino nam još fali slika njegovog uhićenja da ga vidimo kako izgleda danas, jedina konbstatacija je da se nadamo da će pravda biti pravedna (samo draže bi mi bilo da su ga likidirali kao Bin Ladena:

Samo puna je Republika Srpska i Srbija, a ima ih i u Hrvatskoj Ratka Mladića

POTPORA DRAGI GABRIĆU - VRATI NAM SE

Cijela Dalmacija diše za Hajdučko srce Dragu Gabrića. Evo potpore od Vrlike za one kojima je VRLIKA u srcu, u ime svih čitatelja ovog bloga.

P.S. Za one koji ne znaju bivši igrač i hajduka je u ponedjeljak u poslijepodnevnim satima na auto-cesti između čvora Dugopolje i čvora Bisko doživio je tešku saobraćajnu nesreći i od tada se nalazi u dubokoj komi s teškim ozljedama glave i oka.

ZANATI KOJI IZUMIRU MANIFESTACIJA U ZAGVOZDU

 U Zagvozdu (najpoznatiji nam je iz serije Prosjaci i sinovi po onoj Kikašovoj Škiljo iz Zagvozda), svake godine 22.05 (ima 4 godine) se u povodu dana biološke raznolikosti. Ove godine to je bila manifestacija. EKO-ETNO BIOKOVO 2011, a moja malenkost je bila nazočna ovom događaju.

Uvertira je bila s početkom u 18 sati izložba zanata koji izumiru, a nekoć je to bila svakodnevnica kako zabiokovlja tako i cijelog Dalmatinskog krša.

Bilo je tu stari stolaca, tronožaca, krtola, košara za prtenje magardi, bukara, metlica od sirka, pčelinjih proizvoda. Bilo je tu i drugih proizvoda izrađenih od kamena, drveta kao što su dalmatinske kuće, bunari, igračke od drveta za djecu poznata ptica klepetuša, vlakići, autići... zatim bilo je tu i kovačkih proizvoda od motika, krampova, konjskih kopita pa sve do gradela, peka kazana i dr, gusle, diple, mješine (di je bio naš Momir) i da sve ne nabrajam. Uz izložbu ovih proizvoda bio je tu i zabavni program uz neizostavnu gangu, gusle, klapska pivanja kako ženskih tako i muških.

A nije nedostajalo bogatog izbor jela i pića: Makarani su se bili pobrinuli za plodove mora, a domaćini su spravili čobanac od divljači.

Ukratko rečeno hvale vrijedna manifestacija.

A da sve ovo bude na nivou pobrinuli su se suorganizatori "PARK PRIRODE BIOKOVO"

Zašto sve ovo pišem i kave ovo ima veze s Vrlikom (osim zajedničke podudarnosti proizvoda koji su se nekada masovno upotrebljavali a sad polako sve više padaju u zaborav). Ovo pišem iz razloga obilazeći svakojake svetkovine diljem Dalmacije vidim da se mnogi trude da ovakve stvari ne padnu u zaborav, ovakve proizvode možemo u Vrlici vidjeti jedino za Rožaricu, ali gdje je Vrlička tradicija, i Vrlički tradicijski zanati i proizvodi koji su proslavili Vrliku, a mislim da imamo što pokazati ne samo nošnja.
Ovo je možda i apel našim vlastodršcima da malo razmisle ima li u Vrlici mjesta za jednu ovakvu svetkovinu.
A složit ćete se sa mnom IMA

Natpis o povijesti Dinarsko-Biokovskog masiva

ROBOVI TEHNOLOGIJE ?

Svjedoci smo da svako malo na tržištu izlazi sve više noviteta a da li svi mogu pratiti taj napredak.

Mobiteli, digitalna televizija, platne kartice, internet, LCD tv, već se spominju i 3D Tv-i.

Smatraju li ovi koji izbacuju ove tehnologije da svi moramo biti fakultetski obrazovani pa da se možemo uhvatiti u koštac s ovim.

DIGITALNA TV

Od kad je ova digitalna TV uvedena (ne znam zašto ništa nije bolja od one koju smo imali) da sam naplaćivao svaku intervenciju u susjedstvu mogao sam se obogatiti (a zamalo sam mogao biti i zakonski kažnjen jer ne bi smio raditi u fušu na udaljenost veću od 500 m ) i to zbog banalnih sitnica, dok je baba čistila po kući pomicala TV i nema slike, što je bilo scart kabel ispao iz TV-a. Drugi primjer to je bilo prije misec i pol dana, susjeda čula da njena prijateljica ima 10 programa a ona nema nego 4, a  triba samo pokrenuti pretraživanje na digitalnom reciveru da bi izbacilo nove programe koji su se pojavili (Doma, rtl 2, sportska TV, kapital....), ali to je za njih špansko selo

TELEFONI & MOBITELI:

Evo ima više od 10 god kako su mobiteli postali cjenovno dostupni svima a ne samo Hercegovcima i biznismenima. U početku su to bili najjednostavniji mobiteli koji su služili za razgovor i slanje SMS-ova, a danas već imamo mobitele koji su postali i fotoaparati (bez njih bi mi bilo teže raditi ovaj blog, ranije fejs stranicu) mp3 playeri, uvođenjem iPhone-a mobitel je postao i laptop i da dalje ne nabrajam. Da li su mobiteli nužno zlo ili bi bolje bilo da se nisu ni pojavili. Pojavom mobitela, ali i interneta nestala je ljepota pisanja čestitki, pisama, razglednica jer sad je tu SMS, MMS, Fejs, e-mail..., neću ni govoriti da danas dijete kad polazi u 1 razred da mu je prva rođendanska želja da ima mobitel jer svi ga imaju pa kako da on bude bez njega. Ali mobiteli su postali i rak rana onima malo starijim koji još ne znaju da tehnologija ide naprijed. ja svome ocu nikako ne mogu ubaciti u glavu kako se javiti ili nazvati s mobitela, a o pisanju poruke da i ne govorimo.

Ništa bolja stvar nije ni s običnim telefonima koji također padaju pod pritiskom tehnologije. sjećamo se da je prije rata bilo malo (ne)sretnika koji su imali telefone, a to je uglavnom bio uži centar Vrlike, a ako si trebao nekoga zvati išao bi u Vrličku poštu zvati a izlazi su bili ograničeni i dobiti nekoga bila je lutrija, okreći, okreći, okreći, ali uvijek znak zauzeća. A onda nakon rata počela je najezda telefonije koja je postala dostupna svima, a uvođenjem digitalije nestalo je onoga znaka zauzete linije jer prije nego završi biranje broja u trenu je uspostavljena linija bilo da zoveš susjeda, Zagreb ili Njemačku), ali je nestalo i druženja. Dobro telefon je dobar kad triba pozvati Hitnu pomoć, nazvati ambulantu vidjeti kad radi koji liječnik, imati vezu sa svojima koji su se razmilili svugdje po svijetu. Ali druženje je druga priča. prije telefona je bilo ono triba ti neki npr. alat otišao bi od jednog do drugog susjeda dok ne bi našao ono što trebaš i svugdi bi se malo i zadržao, popio čašu vina. kavu malo porazgovarali, a danas alo Mate imaš li plug za ogrtanje krompira da mi posudiš, a dobro nemaš nazvat ću Stipu možda on ima i tako redom. Žao mi je što moram to reći ali jedino kad netko umre onda se većina Vrličani okupe na jednom mjestu i to kod mrtvačnice u groblju gdje počne priča svak sa svakim.

Da se opet vratim telefoniji, stariji se teško privikavaju na nju, a što da kažem za one koji se potpisuju prstom. Eto moja pok. susjeda jednom prilikom zove svoju kćer na mobitel, a od tamo dobije odgovor - "dobili ste VIP sekretaricu...", a ova će "daj ti meni moju Bosu ne triba meni sekretarica" ili jedan drugi primjer, zove jedan susjed (Brajo Kosorčić) na telefon a javi se moja pok. baba susjed pita di je moj stari kod kuće ona mu kaže da nije kod kuće već da je otišao u Radniće, a on nju upita da zna li broj od Slavka Radnića, a ona jadna onako 80 i kusur godina nepismena kaže ima ovde negdi zapisano al ne zna pročitati, a onda s i on nasmijao kad je uvidija grešku. Mogao bi i ovde nabrajati brdo primjera.

PLASTIČNE KARTICE:

Dok ove kartice nisu došle nije bilo velikih minusa na tekućim računima, plaću bi obično dobivao u tzv. buštama i trošio bi onoliko koliko imaš, a onda dođu kartice i peglanje, ovo na 3 rate, ovo na 12 rata, ajmo na bankomat, a banke su samo s vrimena na vrime podizale dozvoljeni minus dok nismo postali dužnički robovi, jer doslovice sve se plaća karticama, na rate što više rata to bolje, otplatiš jedno i odma idemo na sljedeće i tako u krug. Evo nedavno su bila pričest pa krizma, a to su postale slavlja kao svadba. Ja kad sam se krizmao kum me odvea u slastičarnu kod Paje (di je bio caffe Špek) i tu sam izija 2 krempite, posli toga se išlo na ručak ali samo kum i uža obitelj i još mi je kum dao one tri crvene novčanice

  a znam da mi je otac morao nadoplatiti još tri crvene da bi poslao po jednom susjedu da mi iz njemačke donese ručni sat digitalni kakvih danas imaš na kile na svakom pazaru za 50-ak kuna, a danas ako si kum i nisi donio kakav mobitel, play station...i još štogod šuškavo u džep ne možeš ni biti kum a za to kartica i plaćanje na rate dušu daje, a o rođendanima da i ne govorimo, kad sam bio školarac rođendan je bio doniti kutiju keksa u školu i onda se svi izredamo čestitati rođendan uzmeš po jedan keks i nazad u klupu, a danas i rođendan dijete slavi svake godine, jedni drugima iđu svake godine, a za to opet triba kartica i peglanje.

Imam i jednu anegdotu s karticom. Litos ja u Okrugu Gornjem čekam u redu u pošti ispred mene jedna baba od nekih 80-ak godina daje karticu da bi podigla mirovinu, no djelatnica na šalteru ju upita da koji joj je PIN, a ova jadna nema pojma što je PIN ova joj objašnjava to je onaj papir što ju je dobila s karticam, baba vadi 10-ak papirića iz novčanika ali nijedan nije s PIN-om i ova nju vrati s šaltera da joj ne može dati mirovinu bez PIN-a. I igrom slučaja nakon nekoliko dana ja opet u istoj pošti, a ispred mene ista ova baba došla po mirovinu i donila sa sobom neki papir, ali opet to nije papir s PIN-om već onaj mjesečni izuvještaj što dobije od banke. I onda da ne duljim kako to opet nije onaj papir s PIN-om ova joj na šalteru odluči dati mirovinu na bez PIN-a. Pita babu koliko će novaca podići ova kaže sve, a sad koliko je to sve djelatnica joj onako od oka daje 2 000 kn a sve to u 3-4 novčanice, a jadna baba kaže zar nema nego ovo...

Zašto pričam ovu anegdotu? Zato jer ja ne krivim jadnu babu nije ona kriva što je nepismena i ne zna što je to PIN, već krivim najprije državu koja joj šalje mirovinu na tekući račun, potom i samu banku koja joj je tako nepismenoj izdala tu karticu.

INTERNET I INFORMATIČKA PISMENOST:

Kad idemo na zavod za zapošljavanje pogledati ima li slobodnih radnih mjesta i ono malo što se nudi uglavnom traže poznavanje rada na računalu i ako o tome nemaš pojma uzalud ti sva škola i znanje.

Evo i ja non stop napadam vas što ne komentirate, pišete postove a uopće ne mislim na to da li svi vi znate baratati kompjuterom i internetom (eto jednu osobu ima pola godine podučavam kako će ubacivati slike, videa, kako će komentirati na blogu ali nikako joj to ne mogu ubaciti u glavu). Svi mislimo imaš fejs i vjerojatno znaš i ostalo, a mnogi otvaraju fejs radi chatanja, raznih igrica i sl. Mnogi misle imam internet to mi je dovoljno. Ali vidimo da je i internet nužno zlo za koje bi možda bolje bilo da ga nema. Otvoriš fejs i tamo nađeš ama baš sve koga znaš, i onda tamo imaš brdo prijatelja (a jesu li svi prijatelji) koje nikad u životu nisu vidio a vjerojatno nikad i nećeš, a među njima vjerojatno ima i pedofila, lopova, raznoraznih prevaranata koji traže žrtve. Na internetu imamo hakere koji upadaju u najzaštićenije sustave u svijetu, a da neće upasti u naš profil (kao Ljilji Vrančić, don Tomislavu Zečeviću ...a vjerojatno još po neko). Imamo razne online prodaje, koje traže tvoje podatke, broj kartice, OIB, ranije JMBG i da dalje ne nabrajam, tko od njih može zloupotrijebiti podatke a komu se može vjerovati. Dati djeci (ali i odraslima) internet to je pustiti  ga u nepoznato, dovoljno je da u google upiše XXX i eto ga u svijetu pornografije, pedofilije....a kako će roditelj kontrolirati što dijete radi kad taj isti roditelj nema pojma što je kompjuter, a kamoli internet. sjetimo se nekada su djeca igrala razne društvene igre: laštrik, karte, kukala, lovice, nogomet, para..., a danas se zabije na kompjuter, play station... satima ne silazi s njega, zbog buljenja u monitor sve više je djece koja nose naočale, a o nasilju među djecom da i ne govorimo, crne kronike u novinama o nasilju su postale svakodnevnica nema ono više ja te opsujem i onda ti mene, već se odmah vade noževi, bokseri... preko interneta se dogovore gdje će se naći za potući (sjetimo se Luke Ritza kako je on okončao svoj mladi život) i još puno drugih primjera o kojima bih mogao pisati danima (a i ja sam se danas raspisao), ali svi smo mi toga svjesni, ali nećemo da otvorimo oči.

A ovi što stvaraju nove tehnologije uopće ih nije briga dali svi mogu pratiti tu tehnologiju njih samo zanima profit ne prezaju ni od toga da po grobovima hodaju, a kapitalizam je upravo tu svi u službi kapitala radnik i zdravlje radnika, djece je najmanje bitno mi smo za njih potrošna roba. Eto razni Todorići, Kerumi, Bill Gatesi i sl. imaju milijarde i milijarde, i zbrinuli su 20 pokoljenja u naprijed, ali opet im je malo daj im još.

Poznate su razne civilizacije u povjesti: Mezopotamija, Egipat, Grčka, Rim.... koje su se razvijale dok nisu došle do jednog krova a onda su se raspale poput kule od karata. Ovo je era tehnologije, što ako jednog dana dođe do sloma tehnologije (možda mi to nećemo doživjeti) i jednog dana ostanemo, bez interneta, televizije, mobitela što onda. Dovoljno je da neka budala pritisne dugme za ispaljivanje nuklearnog oružja (potres u Japanu je možda opomena) i da ljudska civilizacija bude izbrisana s lica zemlje poput dinosaura u dalekoj prošlosti (neki su za danas predvidjeli smak svijeta)

Ovo završavam s pitanjem iz naslova DA LI SMO ROBOVI TEHNOLOGIJE?

Izvinite ako sam di griješio u pravopisu, ali ovo sve sam doslovice pisao u dahu, pa nisam ni razmišljao o pravopisu

HAJKA NA MALEŠA

Svjedoci smo u posljednjih nekoliko dana nesmiljenoj hajki na novoizabranog predsjednika Hajduka zbog grijeha iz prošlosti. Nismo li svi mi griješili treba li nas zbog toga kazniti, Sjetimo se i Mesića sa istom kapom, sjetimo se Stanimirovića s kokardom a niko ga nije izbacio iz sabora zbog toga, nije li i Ivica Kostelić svojevremeno favorizirao nacizam, pa Britanski princ Harry nije li paradirao s "svastikom" na rukavu, za vrijeme rata sve su radio postaje puštale Juru i Bobana, a neće li za koji dan i partizani paradirati po Kumrovcu (štafeta je krenula iz Umaga video  s portala Dnevnik.hr) sa srpom i čekićem pod kojim je razaran Vukovar, Dubrovnik, Šibenik.... Nitko ne spominje da triba zabraniti, zatvoriti ove koji su se ogriješili u prošlosti, pa zašto da onda ispašta i Maleš.
Ovo je prije svega hajka sjevera protiv juga odnosno strah da ne počnu puvati neki novi vjetrovi u hajdukova jedra. Na Malešu je da pokaže zna li svoj posao i može li stvarno donijeti novi vjetar u Hajdukovu svlačionicu. Ako je i on samo jedan u nizu koji na račun hajduka želi doći do pet minuta slave brzo će njega torcida prisiliti da i sam odstupi  s dužnosti.
Pustite Maleša da radi!

OPET ČETVRTAK U VAREŠU

Opet taj četvrtak. najlakše mi je upravo četvrtkom prikupiti informacije, fotke i sl. jer ipak četvrtkom se i ja najduže zadržavam u našem varešu.

Četvrtak je osvanuo što se vrimena tiče ko u priči, a pogotovu kad se prisjetimo da je samo prije dva dana po Dinari padao snijeg.

A na ovoj slici vidimo ne vjesnika prolića već vjesnika lita.

Jer kad naš Mlađo (Mladen Mučalo za one koji ga ne znaju) navuče kratke gaće onda budite sigurni da je zima prošlost.

A vidi još jednog paradoksa u pozadini ove slike. Nismo li već na istome mistu još jednog četvrtka vidili ovo isto mlikarsko vozilo.

A dolaskom lipših dana počelo je kopanje i raskopavanje (ne samo u Vrlici), pa tako vidimo na ove 2-3 slike naše komunalce kako se starju oko kanalizacijskog sustava u Vrlici (u ovom slučaju kako vidimo to je ispod ambulante (sjećam se ovdje je nekada bio kako smo ga mi Vrličani zvali cirkus: fliperi, stolni nogometi, džuboksi, izvlačenje Marlbora, privjesaka..., vrtuljaka...). Nadajmo se da su ovi poslovi znak izlaza iz krize za komunalce.

Na ovoj Slici komunalci Božo Liščar i Ante Zidar

SVETI SPAS U CETINI 2011

Sveti spas u Cetini kako vidimo na ovoj slici (plakat nalijepljen na ulazna vrata od crkve gospa od Ružarija) je već u subotu 28.svibnja.

Neznam razlog zbog kojeg je već ovako rano iako u katoličkom kalendaru piše da bi trebao biti 4.lipnja. Možda netko od vas zna pravi razlog zbog kojeg je ipak malo ranije nego je trebao biti.
Kao što se dalje može vidjeti iz slike procesija i sv. Misa će biti u 10.30 koju će predvoditi fra Luka Tomašević prof. na KBF- u Splitu. Pjevanje će predvoditi zbor Gospe od Zdravlja iz Splita, a nakon mise uobičajeni domjenak na izvoru Cetine koji organizira Vrlička HVIDRA-a.





Ako se prisjetimo prošlogodišnjeg Sv. spasa nadam se da se ove godine neće ponoviti. S ovim mislim na prošlogodišnje vremenske neprilike kada je cijelo prijepodne padala dosadna kiša i umjesto da misa i procesije bude kod crkve sv. Spasa ona je bila u crkvi Gospe od Ružarija, a domjenak je upriličen na vrličkoj pijaci pod šatorima

Video zapis s prošlogodišnjeg Sv. Spasa
kliknite na sliku da biste pogledali video

A da se malo prisjetimo i prošlosti sv. Spasa donosim vam citate iz "Vrličkog kola" od prošle godine.

Milicionar Breko došao u župnu kuću u Vrlici radi proslave sv. Spasa u Cetini. Kaže da poručuje Kninska milicija o našem dolasku u Cetinu na Spasovo. Rekao sam mu da mi nismo rekli narodu da dođe u Cetinu, a niti će naš narod tamo doći. Ne želimo da se prolije krv zbog crkve. Očito je da srpska Crkva izaziva nerede povezujući se sa srpskom dnevnom politikom. Čujemo da su tamo postavili straže na putove i most da ne bi tko od katolika došao. Kažu da „ni ptica ne može proletjeti kroz njihovu stražu.“

fra Celestin Belamarić, župnik - 18. V. 1990.

UZAŠAŠĆE - SPASOVO. Danas smo doživjeli sramotu kao Hrvati i katolici. U Cetini u našoj katoličkoj crkvi, spomeniku nulte kategorije naše povijesti Srbi su održali liturgiju i tako osvojili naš nacionalni i vjerski spomenik. Liturgiju je slavio srpsko pravoslavni episkop Nikolaja Mrđa. Svi se crvenimo i obraz nam otpada da su naši političari iz Zagreba tražili od nas da tamo mi ne dolazimo. Alarmirali su kardinala Kuharića. Splitskog nadbiskupa Antu Jurića i naš Provincijalat da ne bismo štogod posredovali. Sada je sve kasno!

(fra Celestin Belamarić, župnik - 24. V. 1990.

Raspitivajući starije ljude po Vrlici doznao sam ove podatke o crkvi sv. Spasa:
-  Kamen s pleterom nad prezbiterijem veličine oko 50x30 cm. uništen je u ožujku 1984. g.
-  Od 1948. počeli su rušiti stećke i tu gradili grobove.
-  Pravoslavac Barišić, (možda), dok je župnikom u Vrlici o. fra Pile Bilušić, učinio je nuždu na oltarsku ploču gdje su katolici svake godine do 1948. služili sv. misu. Obolio je i teško umirao - narod kaže, »nije mogao umrijeti«. Kad se tamo na Spasovo govorila sv. misa, rečeni Barišić je poručio župniku da u njegovo ime u Boga i katoličkog naroda upita oproštenje. Narod je odgovorio tri puta: »Opraštamo! Bog mu oprostio«! Nakon dva sata je umro.
Navedenu oltarsku ploču razbio je Nenad Kovačević p. Šime i Petar Paspalj obojica iz Vrlike. To su uradili pred sami rat.
Onaj kameni starohrvatski pleter razbili su članovi srpskog društva »Prosvjeta«. Glavni je bio Mirko Arnaut. (III. 1984. g.).

Fra Celestin Belamarić, župnik - 2. VI. 1990.

P.S. Uključite se u anketu s lijeve strane dolazite li na ovaj događaj. Anketirati se mogu svi bez obzira da li ste članovi bloga, a u anketi (kao i u svim ostalim anketama) sudjelujete anonimno.

OPET SE ZABIJELILA DINARA

Ova slika nije slikata ove zime. Ovo je slikato prije pola sata. Sad koliko se vidi bijeli pokrivač na ovoj slici (slikano mobitelom) nisam kriv ali ipak se zamijeti.
Jučer je osvanulo polu-oblačno vrijeme sa sunčanim razdobljima, a ono kad se pokaže sunce ispod oblaka doslovce je pržilo. A onda u poslijepodnevnim satima bilo je jače naoblačenje potom i kiša koja je bila izraženija u večernjim satima a prava količina padalina je bila oko pola noći pa i kasnije.
No jutros je osvanulo s burom koja je rastjerala oblake i moglo bi se reći da je sunčano ali je sunce zubato, a kako vidimo iz ove slike noć je u Dinari donijela i sniježni pokrivač (Svilaja je ovaj put bila pošteđena).
Može se reći da je kiša dobro natopila žednu zemlju (i do 20-ak cm.) No što će nam donijeti sljedeće jutro nakon ove bure. Strah me je ako prestane bura da bi mogle osvanuti niske temperature koje bi mogle pogoditi ionako dobrano "oštećene" poljoprivredne kulture.

BORBE BIKOVA DRUGA STRANA RECESIJE

Dragi moji Vrličani možda ste već pomisli da sam zaboravio na vas. Moj odgovor bi bio ni slučajno samo što proteklih 8 dana (a to će sad malo pomalo biti sve češće zbog nadolazeće sezone) nisam ni bio u Vrlici, malo sam "krstario" po Dalmaciji i ponešto sam zabilježio svojim mobitelom a nešto od toga ću podijeliti i s vama.

Prva stanica moga odsustva su KLADNJICE (u susjedstvu VINOVO DONJE je rođen naš župnik fra Josip Gotovac).

 Kada dođeš na ovakva i sl događanja ne mogu a da se ne prisjetim da smo i mi Vrličani davnih godina imali nešto sl. A to su bile galopske trke u našem Paškopolju, imali smo i nogometne turnire po Vrličkim poljima. Ovi mlađi ne mogu ni sanjati kako je to bilo nekada...Vrlički dernek na česmi, jest na česmi su opet oživjele Vrličke ljetne noći, ali Vrlički dernek na česmi do prije 30-ak godina je sasvim druga priča u odnosu na ovo što imamo danas.
Pa ljudi su na Vrlički dernek dolazili sa svih strana, a prvo što bi ih asociralo na Vrlički dernek je miris Vrličkih uštipaka.
 A ući na česmu za vrime održavanja derneka a ne platiti ulaznicu je bila lutrija. Jer svud okolo česme su bili raspoređeni redari, policija (onda je to bila Milicija) da nije mogla ni mušica proći. (a bilo je i onda stričeva, kumova i sl, pa ono ti prođi, onaj nemože).

Galopske utrke u Paškopolju za Vrličane (ali i šire) je bio ravan državnom prazniku. Taj dan bi Vrličani navalili u paškopolje kao da im je to zadnji dan u životu.
 Ne tribam ni spominjati da se i na ovaj događaj nije moglo ući bez da si platio ulaznicu.
Posebna atrakcija za Vrličane su bile utrke domaćih konja koji su samo dan ranije bili na službi gospodaru u poljskim radovima i onda praktički bez dana treninga ponosni vlasnik konja i bez sedla zajaši na konjska leđa i upusti se u borbu u nadi da će baš on pobjediti, a nerijetko bi njegov konj utrčao u cilj i prije nego njegov vlasnik, a onda je tribalo i uhvatiti toga konja (ili kobilu) negdje po polju.

 A druga atrakcija galopskih utrka u Paškopolju nisu bili konji već utrke magaradi. Tko je od Kosorana zaboravio legendarnog Tarinčeka (Marjan Lelas) i njegovog magarca s kojim redovno pobjeđivao (ako nebi pao s njega).
A i na samim galopskim utrkama bila je raznovrsna ponuda kako za najmlađe tako i one starije. Od sladoleda, pića, igračaka, balona, kovačkih potrepština, vila, grabalja i dalje nabrajam.

A onda jednog dana dođu Sinjska gospoda i kažu ovo se više neće održavati u Paškopolju od sada će galopske utrke biti sastavni dio Sinjskog hipodroma, a vi Vrličani snađite se kako znate.

 I nogometni turniri po Vrličkim poljima (pod Vinalćom, pod Potekom, pod Babća vrbama, na Begovcu, u Ježeviću....) su posebna priča.
Kosorani, Ježevićani, Kukričani, Maovičani, Jezero, Podosojani.... to su onda bili naši Hajduk, Dinamo, Zvezda....
Ja ću samo spomenuti neke Kosorane (jer najbolje ih znam) (a vi Ježevićani, Maovičani, Podosojani ... nabrojite svoje): Brajko Utržen, Mašta, Lešina, Dinko (svi Klepići) Mome Pujin, Dragan, Pepa, Galac ( svi Radnić) Rade i Mile Mišina (Ivanovi)... to je ekipa koja je i igračima ondašnjeg Hajduka očitala bukvicu. A naj zanimljivije u svemu tome je to što su većina ovih "nogometaša" nogomet igrali bosi oni koji su došli u patikama su bili sretnici, a o kopačkama većina je mogla i sanjati.
To je isto bio praznik za većinu Vrličana (za one koji nisu morali ići čuvati krave ili kupiti sijeno).

E sad da se vratim borbama bikova i onoj drugoj strani recesije.
Što hoću reći kad se dođe na ovakve događaje onda pomislite da li živite u istoj državi o kojoj u novinama, na TV čitate slušate gledate da je u financijskim problemima, prezaduženosti, minusima na tekućim računima....
Samo kad pogledate stolove na kojima se siječe pečeno meso (najčešće janjetina), poslužuje piće,...onda pomislite da je ovo neka druga država. Cijene pečenja je jednaka ili čak i veća nego u gostionama.
U gostionu kad dođeš i naručiš npr. pečenu janjetinu konobari te usluže jednako jeste li predsjednik države ili radnik u škveru. Dobiješ salvete, viljušku, nož... a kad dođeš na derneke tipa borbe bikova ispred vas bace to isto pečeno zamotano u papir kao što bi bacili psu, ali svejedno čeka se u redu da dobiješ svoj smotak i onda svaki odlazi u svoj kantun i onako rukama se doslovice grabi, kida kao da je to zadnji dan na zemlji kao da ne postoji sutra i onda već sljedeće nedjelje, sljedeći dernek iznova.
Bude tu i druge vrst ponude i za one mlađe (igračke, kokice..) starije (kape, vunene bičve, peke, gradele..)

Ili pak kao na ovoj slici gdje je čovjek očito zalutao.
Ovim maketama brodova svaka čast lipo izgledaj, ali to nije za ovakva mista i očito se je čovijek uvjerio u to i zarana napustio mjesto događanja praznih ruku.





I za kraj ovog posta možete pogledati i završnu borbu bikova u Kladnjicama održane u nedjelju 7.05.2011.
Sam snimak nije baš kvalitetan jer snimljen je mobitelom, a sama borba je bila više nego dobra ja sam uhvatio zadnjih 6-7 minuta, a posebna zanimljivost ove borbe je sam kraj. Najprije gledaš grčevitu borbu dva kolosa od preko 1000 kg i onda se onaj slabiji okrene i pobjegne kao da nije bilo ništa.

NAPOMENA: Da bi ste pogledali video morate biti prijavljeni na facebook inače nećete moći pogledati ovaj video HVALA

PROMJENITE LOZINKU - FACEBOOK NAPRAVIO VELIKU POGREŠKU

  Obavijest svima koji imaju facebook profil neka kliknu OVDJE pa će više saznati o ovom problemu iz naslova, ako ne vjerujete meni. Ovu sam informaciju čuo najprije na KAPITAL NW televiziji, a onda sam proguglao da nađem nešto više o tome i našao sam ovo.

Sad ste vidjeli zašto mi se facebook ne sviđa i želim se maknuti s njega A vi koji želite još uživati u njemu, nemojte reći da vas nisam upzorio