SVETI JOSIP RADNIK JEŽEVIĆ 2012

Pretpostavljam da ima vas koji jedva čekate da vam donesem dojmove s jučerašnje proslave u Ježeviću, ali isto tako znam da sam nekima pomalo i dosadan, no svak ima pravo na svoje mišljenje. Nije mi se dalo po ovoj ljetnoj vrućini sjedati za kompjuter (nikad ranije nisam japanke navukao na noge), a onda je tribalo malo obraditi slike videa pa zadim to sve uploadati na internet i evo sad sam donekle spreman da podjelim s vama kako sam ja to doživio. Kažem donekle jer kad sam vidio koliko vas je tek lajkalo jučerašnje slike s lica mjesta sve sam umorniji od vas, ovog bloga, fejsa, jer što se ja više trudim da vam prenesem događanja u Vrlici i oko nje vi me sve više ingnorirate. No šta je tu je i očito je da je kraj našeg druženja sve bliži.

No vratimo se mi jučerašnjoj proslavi. Kao što sam vas već izvjestio za rasliku od prošle godine  kad  je najtraženiji artikl bila lumbrela, ove godine su bile ljetne temperature i traženje debele hladovine i osvježenja su bila neizbježna i itekako tražena. Pa krenimo redom.

Po običaju ja sam jedan od onih koji prvi dođe na mjesto slavlja naravno i to još za lada.

A onda su pomalo počeli pristizati domaćini koji su otvorili crkvu, tako da u što boljem svjetlu dočekaju svoje goste

...ubrzo je pristigao i župnik fra Josip Gotovac koji je pohitao u crkvu potražiti zaštitu od sunca...

...tako su počeli pristizati i ostali i naravno svi dolaze sa limenim ljubimcima i da se nebi stvarala gužva oko crkve župnik je postavio "barikadu" dokle vozila smiju doći

A onda su i Ježevićani pokazali da i oni posjeduju Vrličku nošnju kako oni stariji tako i oni mlađi dečki...

...ali i curice koji će se pobrinuti da Vrlička nošnja, kolo, tradicija niikad ne umre.

Nakon što je župnik pozvao vjernike u crkvu kako bi blagoslovio novu zastavu i ulazna vrata krenula je i procesija. Ušao bih ja i u crkvu zabilježiti blagoslov ali sam bio obučen u kratke gaće pa nije bilo primjereno za to.

 Nakon procesije naravno otpočela je i misa i naravno kako to obično biva u ovakvim prilikama oni koji nisu mogli ući u crkvu ostali su ispred ulaza ili pak u hladovini crkve potražili osvježenje.

A dok je još misa bila u tijeku domaće žene su kao i prošle godine donosile spizu za uzvanike.

Po završetku mise uzvanici su se bez razmišljanja okupili oko stolova koji su bili puni raznih domaćih delicija...

...a da za stolom ništa nebi nedostajalo uveliko se pobrinula gdja Ćorić.

...moja malenkost kad god vidi uštipak ne može mu odoliti i poslužio sam se najprije s ove tacne, i mogu se pohvaliti da su moji uštipci koje ispečem bolji od ovih. Tko zna možda je ove uštipke ispekla Vrlička nevista pa još nije uvatila ruku ili jednostavno tako se potrevilo...

A nakon okrijepe moralo se podmazati i grlo, a kad se podmaže grlo krene i piesma.
No za razliku od prošle godine ovaj put su raspoloženije za piesmu bile pripadnice ljepšeg spola. Dio pjevačkog repertoara moći ćete poslušati u video uratku koji slijedi nakon ovog posta.

...kako bi to izgledalo da gradonačelnik ne bude prisutan u svom rodnom selu....

A onda kako je narod pomalo pristizao, tako su se i razilazili a ubrzo nakon toga ostala je pustoš oko crkve ostali su još prazni stolovi i vaš izvjestitelj hoću reći moja malenkost.

...a onda sam i ja napustio mjesto događanja i onako iz auta kliknuo još jednom svojim mobitelom zadnju fotku za uspomenu do sljedećeg Svetog Josipa Radnika.


A ove i sve ostale fotke nastale tijekom proslave možete pogledati (a nadam se da ćete ih komentirati i lajkati više nego što je to bio do sada slučaj) ako kliknete OVDJE

Kakvi su moji dojmovi nakon svega ovoga. Ježevićani su pokrenuli oživljavanja tradicije. Mi stariji znamo kako je to bilo svečano prije rata dok je crkva nosila ime Svetog spasa kada je svečanost bila rastegnuta tokom cijelog dana i kada je bilo puno većeg šušura, šarenila ića i pića no onda je Vrlički kraj brojao više od 10 000 stanovnika, no nakon toliko već spominjanih ratnih događanja kad su "komšije" mislile ako sravne crkvu sa zemljom da će izbrisati i narod, no narod se je opet vratio (istina i 10 puta manje duša) na svoja ognjišta, crkva je podignuta iz temelja na istom mjestu. No i nakon što je crkva podignuta nije se više vratio onaj sjaj od prije rata ni približno. Održavala bi se uobičajena nedjeljna misa, a odmah poslije mise narod bi odlazio svojim domovima i tamo nastavljao slavlje.
A onda su uvidjeli da se nešto mora promjeniti. Jer dva Sveta spasa (nakon obnavljanja tradicije u crkvi na izvoru Cetine) na istome području nisu imali smisla. Odlučiše Ježevićani prekrstiti (iako su se mnogi tomu opirali) u crkvu SV. Josipa Radnika i tako od prošle godine započela je nova povijest, a Ježevićani su se pobrinuli da to bude u najboljem redu.

Malo koji kraj se može pohvaliti s četiri blagdana (Rožarica dan grada Vrlike, Sv. Jure Maovice, Sv. Josip Radnik Ježević i Sv. Spas na izvoru rijeke Cetine) na malom području a to moraju očuvati i iduća pokoljenja.

Isto sam tako primjetio da iako je vrijeme bilo prekrasno (možda malo prevruće) manje je bilo hodočasnika nego li je to bilo prošle godine. Jest recesija čini svoje, ljudi ostaju bez posla a kriza u je sve gora. Bilo je podosta Ježevićana no izostala je veća posjeta iz ostalih dijelova Vrličkog kraja, istina bilo ih je ali u puno manjem broju nego prošle kišne godine

Ove godine su Maovičani pokazali da puno više štuju svoga sveca Sv. Juru iako je Sv. Jure padao u ponedjeljak radni dan u većem broju su se okupili (a što će tek biti kad i Maovičani prbace slavlje u dane vikenda) nego li je to bio slučaj jučer kod Ježevićana. Sv. Josip Radnik slavi se 1. svibnja dan koji je ujedno i svjetski praznik rada (iako je u u Hrvatskoj sve više onih koji ostaju bez posla) bar sudeći po Vrlici gdje su trgovine i kafići radili punom parom isto kao da nije praznik. Za vrijeme bivše Juge kad su državni praznici čovik nije smija ni kopati na svojoj zemlji u te dane a kamo li da rade trgovine i kafići.

Što nedostaje da se ova slavlja (i Josip i Jure, ali i sv. spas u Cetini) podignu na višu razinu. Zašto se nebi krenulo u razmjenu KUD-ova kao što to rade ostala mjesta Dalmatinske zagore : Ogorje, Gradac, Primorski Dolac... i da više ne nabrajam. sva ta mjesta (to dobro znam jer ih ja posjećujem u te dane) svake godine okupe i 10-ak (na neka mjesta su odlazili i članovi KUD Milan Begović) KUD-ova iz raznih dijelova Lijepe naše kao i iz susjedne Hercegovine. Pa što su oni bolji od Maovičana, Ježevićana...

Možda bi i jedni i drugi trebali razmisliti o ovome.

Do sljedećeg Svetog Josipa Radnika iskren pozdrav svim Vrličanima ma gdje bili i da se sljedeće godine okupe u još većem broju ovdje na ovom istom mjestu.

S ovim bih i završio s ovimza kraj vam ostavljam panoramsku fotografiju (animiranu) Dinare i suhopolja kojom možete upravljati pokretima miša.
VIDEO URATKE MOŽETE POGLEDATI AKO KLIKNETE
OVDJE