NOĆ PRIJE KONAČNE ODLUKE

U ovom postu bit ću kratak jer što će se sutra zaokružiti na referendumu ne ovisi o meni, već ste vi ti koji odlučujete.

ZA ili PROTIV

Ovo je drugi put da Hrvati izlaze na referendum.

Pri je to put bilo kada se je glasalo želimo li još biti federacija ili samostalna država.
Sutra opet imamo se odlučiti hoćemo li biti u federaciji ili ćemo biti svoji na svome. 

Oni koji još nisu pročitali Ježevu kućicu neka ju pročitaju i iz nje izvuču pouku da je dom Ježurke Ježić skroman ali je svoj na svome

A onaj argument da nam Europa triba da bi se naši ljudi lakše zapošljavali u zemljama EU. Jadna nam onda država u kojoj se bore da bi nam mladi mozgovi još više odlazili iz Hrvatske, a onda će nas naseljavati sa bugarima, rumunjima, ukrajincima. Zašto smo ljudi ratovali i ginuli za lijepu našu da bi Hrvati odlazili iz Hrvatske, a istovremeno da nam opet drugi kroje sudbinu 

Sutra u vremenskoj prognozi najavljuju južinu, što hoću reći da Hrvatski građani sutra na jugu odlučuju hoće li živjeti u novoj Yugi gdje opet drugi upravljaju našim životima.

IVAN ŽERAVICA (Ježević) NIJE VIŠE MEĐU NAMA

Eto IVAN ŽERAVICA je prvi (prema mojoj evidenciji) koji nas je napustio u 2012. g.

Umro je 13. siječnja , a sahrana će se obaviti sutra u četvrtak 19. siječnja (ne znam razlog zašto se tako dugo čeka do sahrane) u 14 sati na groblju svetog spasa u Ježeviću.

Autobus s Vrličkog kolodvora polazi u 13 i 10 i prolazi preko Vinalića.

Saučešće obitelji

Počivao u miru božjem

20 OBLJETNICA PRIZNANJA ŽIVOTA ILI SMRTI

20 godina je protreklo od masovnog priznavanja

Već 1991 su

1       Slovenija          26. lipnja 1991.

2       Litva                   30. srpnja 1991. 

3       Ukrajina             11. prosinca 1991.

4     Latvija            14. prosinca 1991.

5     Island             19. prosinca 1991.

6       Estonija             31. prosinca 1991.

priznale samostalnost Hrvatske, a onda su 13 i 14 siječnja 1992 najprije priznanje dali:

7      Vatikan               13. siječnja 1992.

8    San Marino  14. siječnja 1992.

Da bi onda masovnije krenuli na današnji dan 1992 g sljedeće zemlje

9    Njemačka  15. siječnja 1992. priznala Hrvatsku 19. prosinca 1991, ali je priznanje stupilo na snagu 15. siječnja

12 Ujedinjeno Kraljevstvo 15. siječnja 1992.

11    Italija                   15. siječnja 1992.

12    Francuska          15. siječnja 1992.

13    Španjolska         15. siječnja 1992.

14    Nizozemska        15. siječnja 1992.

15    Danska               15. siječnja 1992.

16    Belgija                 15. siječnja 1992.

17  Irska              15. siječnja 1992.

18  Luksemburg   15. siječnja 1992.

19  Portugal         15. siječnja 1992.

20  Grčka            15. siječnja 1992.

21    Austrija              15. siječnja 1992.

22    Bugarska            15. siječnja 1992.          

23    Kanada               15. siječnja 1992.

24    Mađarska           15. siječnja 1992.          

25    Malta                  15. siječnja 1992.          

26    Norveška            15. siječnja 1992.

27    Poljska                15. siječnja 1992.          

28    Švicarska            15. siječnja 1992.

zatim kronološki i ostale zemlje

29    Australija           16. siječnja 1992.          

30    Argentina           16. siječnja 1992.          

31    Čile                      16. siječnja 1992.          

32    Češka                  16. siječnja 1992.          

33    Lihtenštajn         16. siječnja 1992.

34    Novi Zeland       16. siječnja 1992.          

35    Slovačka             16. siječnja 1992.          

36    Švedska              16. siječnja 1992.

37    Urugvaj              16. siječnja 1992.          

38    Finska                 17. siječnja 1992.

39    Rumunjska         18. siječnja 1992.          

40    Albanija              21. siječnja 1992.          

41    Bosna i Hercegovina          24. siječnja 1992.        

42    Brazil                   24. siječnja 1992.          

43    Paragvaj             27. siječnja 1992.          

44    Bolivija               29. siječnja 1992.          

45    Turska                6. veljače 1992. 

46    Makedonija        12. veljače 1992.           

47    Rusija                  17. veljače 1992.           

48    Kirgistan            26. veljače 1992.           

49 Kolumbija             3. ožujka 1992.  

50  Iran                       15. ožujka 1992.

51    Peru                     15. ožujka 1992.

52    Japan                  17. ožujka 1992.

53    Libija                   17. ožujka 1992.

54    Cipar                   30. ožujka 1992.

55    Tadžikistan        2. travnja 1992. 

56    Južnoafrička Republika                 3. travnja 1992.

57    Sjedinjene Američke Države        7. travnja 1992.

58    Koreja                 15. travnja 1992.           

59    Egipat                 16. travnja 1992.           

60    Izrael                   16. travnja 1992.           

61    Ujedinjeni Arapski Emirati           18. travnja 1992.              

62    Sudan                 21. travnja 1992.           

63    Alžir                    24. travnja 1992.           

64    Tunis                  26. travnja 1992.           

65    Kina                    27. travnja 1992.           

66    Maroko               27. travnja 1992.           

67    Oman                  28. travnja 1992.           

68    Tajland               2. svibnja 1992. 

69    Filipini                 5. svibnja 1992. 

70    Malezija              4. svibnja 1992. 

71    Venezuela           6. svibnja 1992. 

72    NR Koreja          8. svibnja 1992. 

73    Indija                   11. svibnja 1992.           

74    Pakistan              11. svibnja 1992.           

75    Singapur             15. svibnja 1992.           

76    Indonezija          16. svibnja 1992.           

77  Jordan            17. svibnja 1992.

Do tada je agresija na Hrvatsku od Srbo-jugo armije već bila u punom zamahu, val izbjeglica (kao i Vrličani) već su dobrano popunili hotele na slobodnom dijelu Lijepe naše, Vukovar je već podnio ogromnu žrtvu. 


Ali onda kako su stizala priznanja, udari na Hrvatske gradove su bili sve žešći i žešći.

No priznanje je bilo samo na papiru, jer se Europa i dalje ponašala prema Hrvatskoj kao da su Hrvati bili agresori a ne branili svoj teritorij, uveli su embargo na oružje.
Jest stizala je humanitarna pomoć, na tomu im svaka čast.
Drugo je pitanje kakva je ta humanitarna pomoć bila, bilo je tu hrane, lijekova... kojima je već odavno prošao rok trajanja. Kaže se poklonu se ne gleda u zube no....
Mnogi su hrvatski branitelji i civili postali žrtve te samostalnosti da bi nas se ponovno guralo u ralje drugima i ponovno nas tjeraju pod tuđu čizmu.
Banke su već skoro sve u vlasništvu tuđinaca, INA najveća nacionalna naftna kompanija je moglo bi se reći već u rukama stranaca kao i telefonija, brodogradnja je dovedena na rub sloma
Jedino još vrijedno što Hrvatska ima jeste Čisto more, a još važnije je zlato budućnosti a to je voda, no kako je krenulo uzet će nam i to.


Jesu li silne žrtve nastale u domovinskom ratu uzaludne i za cijenu jednog ručka dati cijeli stol kapo na pladnju.


Referendum o EU je za 8 dana stoga dobro promislimo kakvu budućnost želimo.


Još je aktualna i anketa ZA ili PROTIV

POSLJEDNJI VAPAJ OVE STROFE PRIJE SLOMA I KATASTROFE

REGISTAR HRVATSKIH BRANITELJA OBJAVITI ILI NE?

Ustoličenjem nove vlasti počelo je prepucavanje treba li objaviti registar hrvatskih branitelja ili ne.
Što misle Vrličani o ovome pitanju.
Ja osobno mislim tko god da je bio istinski Hrvatski branitelj nebi trebao da se boji objave registra.

Za Vrličane registar nebi trebao uopće biti sporan, jer praktički skoro svi Vrličani su bili u obrani zemlje. Kad kažem skoro onda mislim da onaj koji se bavio ratnim profiterstvom ne može imati status branitelja, a da je profitera bilo bilo ih je diljem Lijepe naše, a toga nije bila pošteđena ni Vrlika.

Ima njih koji su i počeli kao branitelji, a onda su odbacili pušku i uhvatili se za njih puno unosnijeg posla.
Javno se ne govori ali svi ili bar većina Vrličana znaju (možda ih svi nisu vidjeli na djelu ali se o njima pričalo) za pojedine vrličane koji su dočekivali vozila koja su dostavljala hranu na prvu crtu bojišnice i uz dogovor s vozačima uzimali sljedovanja (naresci, paštete, slatkiši i sl) i umjesto završe tamo gdje su bila i namijenjena završavala bi na splitskom TTTS-u, ili poak u lokalima privatnih ugostitelja ili trgovaca. Zaslužuju li ovakve osobe imati status hrvatskog branitelja ili pak nešto drugo.

Zatim sjetimo se samog početka događanja na ovim prostorima kada su Vrličani koje je rat dočekao u inozemstvu ali ih to nije spriječilo da prikupljaju sredstva (i novčana i materijalna) i da ih pošalju nama kojima su ta sredstva bila najpotrebnija. Dobro se sjećam da nam je još "91 kada se oformljivala vrlička satnija neki naši Vrličani iz Njemačke poslali pancirna odijela i noćne dalekozore no te pancirke i dalekozore nitko nije od nas vidio, gdje su oni završili i tko je za njih strpao novac u džep možda se nikad neće saznati.

Sjetite se novčanih sredstava kojih su se odricali pripadnici Vrličke postrojbe (odbitak od plaće i terenske) u ime ranjenih i obitelji poginulih Vrličana, i kada su ta sredstva umjesto da završe tamo gdje treba završavala u privatnim džepovima ili su pak stizala na adresu kojima je namjenjen i po mjesec dva zakašnjenja, a za to vrijeme je taj novac u vrijeme velike inflacije profiterima služio za švercanje devizama. Po povratku u Vrliku nakon oluje demoliran je kafić gospodinu koji je izbjegavao uniformu i svašta govorio protiv nas branitelja javno mu se dalo do znanja da nije poželjan u Vrlici, no da li je on jedini koji je trebao tako završiti ili ih ima još....  i da dalje ne nabrajam.

Dakle registar hrvatskih branitelja nije problematičan kada su Vrličani u pitanju, puno veći problem je onaj drugi registar a to je registar vojnih invalida.

Čitao sam prije neki dan na internetu da Hrvatska ima oko 300 000 koji primaju invalidsku mirovinu što civilne što vojne. Od toga sam uvjeren da je bar 80 000 lažnih invalida.

Kad smo već kod brojki da nastavimo. Prosječna bruto mirovina kreće se oko 6-7 000 kn koji kad se pomnoži s ovih 80 000 lažnih invalida dolazimo do cifre od cca 480 000 000 - 560 000 000 što na godišnjoj razini iznosi i preko  6 000 000 000 kn (čitaj 6 milijardi kuna) koji su završavaju u džepovima onih koji to ne zaslužuju. Sad zamislite što se može učiniti s 6 mlrd kuna svake godine ( ne spominjali u novoosnovanoj vladi da država mora uštedjeti 9 mlrd kn)
A većina vojnih umirovljenika je steklo taj status na osnovi PTSP-a jer za njega nema medicinskoga instrumenta.
ako osoba ima PTSP može li takva osoba biti vozač, lovac... s kraj nakraj ne bi smio ni upravljati imovinom jer je neuračunljiv.

Ima li ovakvih slučajeva i u Vrlici. Pa naravno da ima no to treba prepustiti tijelima koja su nadležna za utvrđivanje istih nedjela

T COM POPUT PIJANOG BOGATAŠA

Ima više od mjesec dana da nisam pisao o ovoj temi i sad bi bio red da ponovno otvorim ovu problematiku.

O problemima s t comom sam pisao u postovima
PROBLEMIMA S T COMOM NEMA KRAJA i
TELEFONSKA KAMPANJA
i na moje veliko zadovoljstvo rješio sam se omče zvan t com i to teškom mukom, i tako od 1. prosinca sam u potpunosti korisnik usluga OPTIMA odnosno njihovog paketa O2.
I na moje zadovoljstvo sam potpuno zadovoljan uslugama OPTIME. No t com kad je osjetio da napuštam t com u potpunosti i po nekoliko su puta zvali kućni telefon nudeći razne pakete i usluge za produženje ugovora no za razliku od prvog puta sad mi se je otac naučio da ne nasjeda na njihove ponude i uredno ih je odbijao.

3 godine sam bio korisnik t comovog ADSL interneta i nikada nisam ima brzinu downloda veću od 1,80 Mbts dok upload nije prelazio 0,20 Mbts i kad sam zvao njihove operatere da može li se to popraviti oni su mi rekli da je to najbolje što mogu imati jer da sam daleko od centrale i bla, bla, bla... Neznam kako je u drugim mjestima oko Vrlike pa i u samoj Vrlici kad je ovo u pitanju.

I onda dođe OPTIMA preko iste te žice (kako kažu t comovci daleko od centrale) odjedanput brzina 3 puta veća ne rijetko i veća od 4 Mbts a upload je uvijek tu negdje 0,26-0,27 Mbts, a evo OVDJE I OVDJE dokaza toj mojoj tvrdnji.
I da moram naglasiti kad su ovi iz t-com vidjeli da me više ne mogu privoliti na svoju stranu drastično su mi smanjili brzinu downloada što se može vidjeti iz OVOG i OVOG primjera može vidjeti (sve brzine su mjerene s pomoću SpeedTesta)
Da nešto kažem o tim OPTIMA paketima. O2 paket nudi usluge interneta i telefona i ima dva odnosno 4 paketa ovisno o tome da li je telefonska linija u vlasništvu t coma ili je njihova vlastita. A pošto je t com većinom vlasnik mreže a u samoj Vrlici je u potpunosti njihova mreža ja ću se usmjeriti na ovu opciju. Dakle Vrličani (ali ovo vrijedi i za cijelu Lijepu Našu) imaju kad su O2 paketi u pitanju tj internet telefonija. Onu jeftiniju od 139 kn u koji ulazi paket telefona do 500 minuta razgovora po cijeni od 6 lipa po minuti (a 500 minuta telefona potrošiti kraj mobitela je ipak nemoguća misija) i interneta 1 GB, što smatram da ovaj paket nije baš prikladan.
A drugi paket je za mjesečnu naknadu od 189 kn a u nju je uračunato do 500 minuta razgovora po cijeni od 6 lipa po minuti a internet je flat što hoću reći neograničen odnosno ne mora se gledati koliko sam potrošio na skidanje, gledanje spotova preko youtuba i slično, a novije vrijeme uz korištenje WEB kamere i mikrofona može se imati video veza bilo gdje u svijetu od prije je mnogima naj poznatiji Skype, a od nedavno i facebook nudi istu opciju osim sms chatanja tu je i video veza gdje također ne morate razmišljati koliko ćete biti na vezi.

I sad zamislite imate npr nekoga u Australiji i stupite s njim u kontakt preko video veze i sad razgovarao s njim 5 minuta ili cijeli dan neprekidno razlike u računu nema, a sad zamislite koliki bi račun bio kad bi npr 1 sat razgovarali telefonski s Australijom.
Moram i to naglasiti da sve ide preko jednog računa, nema više ono jedan za pretplatu i internet, drugi promet interneta i teći za trošak razgovora.
Da privedemo ovo kraju, očito se t comovci ponašaju poput pijanih bogataša i misle da su jedini i s vremenom će sve više gubiti korisnika i onda će se pitati zbog čega.
VEZANI POSTOVI
PROBLEMIMA S T COMOM NEMA KRAJA
TELEFONSKA KAMPANJA

BLAGOSLOV KUĆA

Nisam se puno bavio pisanjem blogova dok su trajali blagdanski ugođaji, isto tako dugo sam se premišljao da li da pišem o ovoj temi, ali propitkivanjem nekoliko osoba onako okolišano sve sam bio bliže tomu da nešto o ovoj temi i pišem. A onda kad sam u večerašnjem dnevniku jedne od tv kuća čuo priču o blagosovu kuća definitivno sam donio odluku da ipak napišem moje mišljenje ali i još nekolicine mještana.

U dnevniku je spomenulo da svećenici kreću u blagoslov kuća. No Vrličani znaju da je po prvi put prošle godine, a onda i ove godine Vrlički svećenici blagoslov kuća izvršavaju prije Božićnih slavlja. Eto ove godine npr. Kosore su obišli još 19. prosinca, a to je skoro tjedan dana prije badnjeg dana. Da li je to prerano jer ipak smo svi već godinama navikli da blagoslov kuća kreće iza Nove godine.

U razgovoru s nekim mještanima došli smo do zaključka da je to ipak malo prerano. Spomenuh dan kad su obilazili Kosore 19. prosinac odnosno skoro tjedan dana prije badnjeg dana. Jesu li svi već tada bili spremni za doček svećenika, npr. da li su svi već tada nabavili Božićne svijeće, pa to je vrijeme kad su školarci još u svojim klupama, a većina nije okitila ni Božićnu jelku jer koliko znam u Vrličana jee običaj da se jelka ili bor kite na badnji dan rijetki su oni koji kićenje obavljaju ranije osim što komunalci kite ulice grada, eto u mojoj kući konkretno se kiti dok se bakalar kuha.

Volio bi čuti i vaše mišljenje što mislite o tome da li je ovaj čin od strane svećenika (nadam se da me fra Josip zbog ovoga neće uzeti za zub) opravdan ili bi radije da se sve vrati na staro.

Napravit ću o ovome i anketu.