PO ČEMU ĆE VRLIČANI PAMTITI 2011

U ovom postu bit ću kratak i postavit ću pitanje iz naslova.
Po čemu će Vrličani pamtiti 2011 godinu. I pozitivno i negativno.
Možete komentirati preko facebook profila ispod.
Nadam se da će odaziv biti velik

Ne zaboravite glasati u anketi iznad na pitanje o ocjeni 2011 godine

NAJLUĐA NOĆ

Zadnji dan 2011 godine svi se pripremaju za najluđu noć, no treba znati da najluđu noć od prije 2 godine ne pamte po nečemu dobrome jer je najluđa noć uzela dva mlada života (Luka Ćorić i Duje Batovanja).

Najfriškije je ova tragedija od prije dva dana u Trogiru gdje se se tinejdžeri opijali do besvijesti sve u cilju da budu faca u društvu,. a to opijanje umalo je došlo glave (čitaj u SLOBODNOJ) četrnaest-godišnjakinje, a koliko triba biti oprezan s pirotehnikom netriba posebice ni naglašavati

Zato apel Vrličanima ali i svim drugima proslavite najluđu noć dostojanstveno i granicama normale.

S R E T N O U NOVU 2012 GODINU

P.S. pokrenuo sam i novu anketu gore iznad postova koju bi ste ocjenu dali  2011-oj godini, pa izvolite glasovati. Anketa je anonimna, može svatko glasati u njoj a nitko osim njega ne zna tko je glasovao

DANIJELA BIUK (Vinalić - Solin) NIJE VIŠE MEĐU NAMA

DANIJELA BIUK nije više među nama.
Sahrana drage nam pokojnice obavljena je danas 30.prosinac.2011 u 13 sati na novom groblju u Solinu.

Saučešće obitelji

ŽANA LELAS I NJEN OPORAVAK NAKON OBAVLJENIH OPERACIJA

Vjerojatno su mnogi Vrličani već pročitali ovu priču u Slobodnoj Dalmaciji (Božićni trobroj) iz pera Toni Paštara ili su čak vidjeli na profilu od naše Žane obavijest o ovome članku, no ako ima još onih koji nisu pročitali ovu priču evo ja vam je donosim na ovom blogu. Ja vam donosim priču opd slova do slova kako je napisano u Slobodnoj Dalmaciji

U obitelji djevojčice Žane Lelas iz vrličkog naselja Kosore ovaj Božić dočekuju u sreći i zadovoljstvu jer je Žana poslije dugotrajnog i skupog liječenja u Njemačkoj, koje su joj omogućili ljudi velikoga srca, postigla nevjerojatan napredak. Žana vozi bicikl, a uz pomoć druge osobe korača uza stepenice.

- Eeeej! - pozdravila nas je ispred svoje obiteljske kuće u Kosorama, gdje je upravo stigla iz škole “Juraj Bonači” u Sinju, u koju je svakodnevno voze majka Veselinka ili otac Goran. 

Nevjerojatni napredak

Nasmijana Žana jedva je dočekala da uz pomoć oca sjedne na specijalni bicikl, koji je obitelj nabavila u Sloveniji, i počne vrtjeti pedale.

- Ovako je svaki dan, osim kad je loše vrijeme. Zna prevaliti više od dva kilometra. Kako je bila nepokretna i vezana uz invalidska kolica, mišići nogu su joj atrofirali. Fizijatri su preporučili da pokušamo s biciklom. Kad smo nabavili bicikl, bojali smo se kako će to Žana prihvatiti. Već poslije prvih pokušaja ona nas je iznenadila. Sama je tražila da što više vozi. Danas bicikl vozi sama. Počela se i penjati uza stepenice. To ne može sama. Treba je pridržavati s leđa, ali sama podiže noge i korača. Napredak je nevjerojatan. Kad se sjetimo da nije mogla raditi gotovo nikakve pokrete nogama još prije godinu dana, ne možemo biti nego zadovoljni - kaže Žanina majka Veselinka.

Podsjetimo, danas petnaestogodišnja Žana Lelas nedugo poslije rođenja oboljela je od cerebralne paralize. Bolest je uzrokovala teške psihofizičke posljedice. Žana je imala teške deformacije stopala i koljena i bila je potpuno nepokretna. Njeni najbliži nikako se nisu mirili da njihova kćerka i sestra nikada neće moći stati na svoje noge. Posebno kad su saznali da u njemačkom gradu Aschau postoji specijalizirana dječja ortopedska klinika u kojoj operacijama uspješno otklanjaju najteže deformacije i tako stvaraju uvjete da upornim vježbama do tada nepokretne osobe prohodaju. 

Lelasi su saznali za velik broj uspješno izliječene djece i to im je ulijevalo nadu da će jednom prohodati i njihova Žana. Kad su uspostavili kontakt s njemačkom klinikom, ispriječio se hrvatski zdravstveni sustav koji je odbio financirati Žanino liječenje u Aschauu. Peteročlana obitelj Lelas ima skromna primanja. Otac Goran je umirovljeni policajac, a majka Veselinka zaposlenica je vrličkog Centra za rehabilitaciju “Fra Ante Sekelez”. Bez pomoći dobrih ljudi oni svojoj Žani nisu mogli priuštiti liječenje u Njemačkoj. 

U velikoj akciji koju je vodila Udruga tjelesnih invalida Sinja, a čiji je medijski inicijator i pokrovitelj bila Slobodna Dalmacija, skupljen je novac za složene i skupe operacijske zahvate u Aschau. Poslije operacija Žani su u istoj klinici izradili ortoze - specijalno ortopedsko pomagalo - za obje noge. Svoj prilog za Žanino liječenje dalo je na stotine institucija, ustanova i tvrtki te najviše malih običnih ljudi. Lelasi su, uz neizmjernu zahvalu svim donatorima, javnosti predočili sve prihode i rashode, što je kod donatora naišlo na posebno odobravanje. Znaju da samo čistog obraza mogu zamoliti dobre ljude da ponovno daju novčani prilog za nastavak liječenja njihove Žane. A takva pomoć Žani će biti ponovno potrebna.

Još operacija

- Žana će u kliniku u Aschau ponovno 13. travnja 2012. Operativnim zahvatom vadit će joj metalne pločice iz obaju koljena. Trebat će joj i nove ortoze za obje noge jer je ove, koje su dva puta produžavane, prerasla. To će stajati oko 10 tisuća eura. Mi taj novac, nažalost, nemamo. Stoga ćemo biti prisiljeni ponovno zamoliti dobre ljude da, kao i do sada, pomognu i daju svoj novčani prilog za Žanino liječenje. Vjerujem da ni ovom prilikom odaziv neće izostati - kaže mama Veselinka.

Cilj je Veselinke i Gorana, Žaninih roditelja, ali i njezine sestre Antonije s kojom je posebno vezana, da Žana jednog dana samo uz pomagala, bez pomoći druge osobe, može hodati, barem u kući. 

Iz teksta se vidi da Žanu ponovno očekuje odlazak u Njemačku za koji će biti potrebna novčana sredstva, stoga ponovno donosim onaj već poznati video u kojem imaju brojevi žiro-računa.

MARKO GUTIĆ (Vinalić) NIJE VIŠE S NAMA

MARKO GUTIĆ nije više s nama.
sahrana je obavljena danas na groblju sv. Petra u Vrlici.
Počivao u miru
Saučešće obitelji

KRIMINALCI ILI ....U PRAVOSLAVNOM GROBLJU U VRLICI

Čedo Babić pokazuje poklopac kovčega

Uz sjeveroistočni ogradni zid pravo­slavnoga groblja sv. Nikole u Vrlici pronađen je metalni mrtvački kovčeg u kojemu je bio dio po­smrtnih ostataka. Kovčeg je uočio Jozo Turudić, zaposlenik vrličkog komunalnog poduzeća “Usluga” u kojemu je zadužen za održavanje zelenih površina.

Na lice mjesta odmah je po­zvana policija. Posmrtni ostaci su zbrinuti, najvjerojatnije su upućeni na patologiju KBC- a “Split”, a policija radi na otkrivanju odgovora o čemu se zapravo radi.

Kada smo ih o tome upitali, iz splitske PU dobili smo odgovor da nam ne mogu dati još nikakvu informaciju jer se provode izvidi.

Odgovor smo pokušali sa­znati u samoj Vrlici, ali su svi s kojima smo pokušali razgovarati odbili bilo što reći. Od poznanika smo tek neslužbeno saznali da se barata s nekoliko pretpostavki.

Policajac zavirio

Po prvoj, najvjerojatnijoj, ne radi se o smišljenom oskvrnjenju nekoga groba ili nečijih posmrtnih ostataka. Prije će biti da je netko želio doći do grobnog mjesta, za čim na tom groblju vlada velika potražnja, te je kopao na neobilježenom dijelu.

Kada je pronašao kovčeg, jednostavno ga je iznio iz groblja i ostavio uz ograđeni zid. Ta­ko je izbacio jednog pokojnika, da bi u grob legao drugi mrtav čovjek.

Druga pretpostavka koja se spominje po Vrlici, ali za koju nema nikakvih dokaza, jest ka­ko je nepoznat netko s neke druge lokacije donio kovčeg i ostavio ga na tome mjestu.

Jozo Turudić o svom otkriću najprije je obavijestio Čedu Babića, predstavnika srpske nacionalne manjine u Vrlici. Babić je bio jedini Vrličanin koji je u ovom slučaju želio govoriti, pri čemu nije propustio naglasiti problem nedostatka grobnih mjesta. Evo Babićeve priče:

- Prošlog utorka do mene je došao Jozo Turudić da je prije dva dana, radeći na groblju, uočio da se ispod ogradnog zida našega groblja sv. Nikole nalazi metalni mrtvački kovčeg. Došao je, rekao mi je, najprije k meni znajući da sam ja izabrani predstavnik srpske nacionalne manjine u Vrlici.

Ja sam odmah mobitelom nazvao našeg policajca Ozrena Milkovića i kazao mu što mi je Jozo ispričao. Ubrzo smo se naš­li i zajedno otišli na lice mjesta.

Pronašli smo sanduk upravo na mjestu gdje gaje Jozo uočio. Sanduk je bio od lima, djelomično oštećenog poklopca. Policajac Milković odškrinuo je poklopac i pogledao u unutrašnjost sanduka. Ja ni­sam gledao. Rekao mije da se u sanduku nalaze posmrtni ostaci. Milković je odmah odatle na­zvao Policijsku postaju u Sinju. Za manje od sat vremena iz Sinja je stigao inspektor Zoran Jakelić. Ja sam mu sve ispričao. Poslije je stiglo vozilo kojim su kovčeg s posmrtnim ostacima nekud odvezli, ja ne znam gdje. Dio lima od kovčega, vjerovat­no poklopac, ostao je na istome mjestu. Babić nam je ispričao da je već devet godina predstavnik srpske nacionalne manjine u Vrlici. Poslije ovogodišnjih iz­bora teče mu treći mandat.

Babić ima 70 godina i posebno je, naglašava, osjetljiv na groblje jer ćemo, kaže, na kraju svi u groblju završiti.

- Od 2008. godine tražim od gradskih vlasti Vrlike da pro­širimo i uredimo groblje sv. Nikole u kojemu se pokapaju pravoslavci. U tome groblju nema mjesta ni za jedan novi grob, a kamoli za izgradnju grobnice.

Poznato mi je da velik broj ljudi koji su odselili s ovoga po­dručja ima posljednju želju po­kopati se upravo na ovome gro­blju! što se onda događa? Kada vide da na dijelu groblja posto­ji neobilježeni prostor, to onda procijene prilikom kako mogu doći do groba. I počnu kopati. Pritom redovito pronalaze po­smrtne ostatke. Do sada je bilo više takvih slučajeva koji su mi osobno poznati.

Ja ne tvrdim da je u utorak pronađeni kovčeg rezultat upravo takvog postupka, ali nije isključeno.

PONAVLJAM : Tekst citiran iz Slobodne Dalmacije od 23.12.2012

DARINKA BARIŠIĆ (DARA) Vrlika NIJE VIŠE MEĐU NAMA

DARINKA BARIŠIĆ (DARA) nije više među nama
Sahrana drage nam pokojnice obavit će se danas 23.prosinac 2011.g. na groblju sv. Petra u Vrlici.

Počivala u miru.
Saučešće obitelji.

RADOVI NA CESTI KNIN - VRLIKA

Jučer sam prvi put nakon više od pola godine išao put Knina. A opiurao sam se tom put upravo zbog radova kod tunela i gdje je bila blokirana cesta za sav promet, osim rano ujutro i kasno na večer.
Alternativni pravac za put od Vrlike do Knina je bio priko Maovica i Svilaje. Po kilometraži nije puno dalje, ali su ubitačne okuke s jedne i druge strane Svilaje. A sada zamislite kakav šleper kad se uputi ovim serpentinama

Ili ako ste željni avanture pa se uputiti starom cestom (kao ja ovaj put dok sam išao prema Kninu) od Polače do Krčića.

No ako niste avanturista i ako nemate kakav terenac nebih vam preporučio ovu opciju. Jest većinu puta put i nije tako loš, ali na nekoliko mjesta je katastrofalan i ako nećeš dobro paziti možeš vrlo lako nasjesti karterom ili ispušnim loncom na kakav kamen. A sada nakon ovih kiša (kakva je noćas padala) vjerujem da je situacija još gora.

No svakoj muci jednom dođe kraj, pa tako i ovoj.
Naime ima već nekoliko dana promet je pušten i u povratku iz Knina sam prošao uobičajenom trasom no uz oprez jer radovi ni izbliza još nisu gotovi.
Ovo će svakako obradovati one koji za nadolazeće blagdane dolaze iz unutrašnjosti, pa se tako ne moraju misliti kojim će smjerom krenuti. Bio sam toliko odvažan da dok sam se vozio uključio sam snimanje video snimanje na mobitelu i evo taj video uz malu doradu ovdje ga dijelim sa vama, a nazvao sam ga Knin tour.


AKO VAS OMETA U GLEDANJU VIDEA OVA GLAZBENA PODLOGA NA BLOGU IZ FILMA VLAK U SNIJEGU, SAMO KLIKNITE NA PAUZU
Bilo je oblačno vrijeme, a i padala je kiša pa se tako i ne vidi baš najbolje, ali mislim da je dovoljno da se dočara ambijent, a ako ništa drugo uživajte u prekrasnoj pjesmi koja je ubačena u podlogu videa umjesto zvuka automobila.

A to kada će se ovom dionicom ceste normalno prometovati e to je drugi par postola.
Već sam bio pisao na blogu OVDJE kad su počeli radovi a to je bilo još u travnju, no kako vidimo radovi još ni izbliza nisu gotovi iako su prema planu trebali biti završeni prije više od mjesec dana (govorilo se je čak da će ju Kosorica otvoriti uoči izbora).
Zašto se je to toliko oteglo - pa za dvije godine je napravljena auto-cesta od Zagreba do Splita a ovdje kilometar - dva  nisu u stanju osposobiti za više od pola godine.
Jest radovi su opsežni jer digli su sav stari asfalt od spomenutog križanja Knin Krčić, pa sve do iza uzbrdice iznad tunela (što se vidi i u videu).

Prema onomu što čujem ali nisam siguran problem je u tome. Radove je započela jedna ekipa, i onda su ti isti nešto i zabrljali, e onda je došla ova druga ekipa i dio radova je obavila ali nisu htjeli nastaviti dalje dok im se ne plati ovo što su do tada napravili. A onda zna se kako je to kod nas kad je plaćanje u pitanju.

No ipak se nadam da sami radovi neće još dugo potrajati. No u svakom slučaju za blagdane se ipak može doći u Vrliku ovim smjerom. Pa sretno.

VEZANI POST:
LAKŠI PRILAZ KNINU

ANICA (ANA) MEDIĆ (KOSORE) NIJE VIŠE MEĐU NAMA

ANICA (ANA) MEDIĆ umrla je u 82-oj godini.
Sahrana će se obaviti danas 17.prosinac. 2011.g na groblju svetog Nikole u Vrlici. pogrebna povorka polazi ispred crkve u 13 sati.

Saučešće obitelji u ime čitatelja ovog bloga

PREDBOŽIĆNO VRLIKA

Već nekoliko dana je vrlika je okićena Božićno - novogodišnjim ukrasima. Pogled na same ukrase ništa revolucionarno. Recesija čini svoje to su manje više isti ukrasi kao i dosadašnjih godina. drugim riječima već viđeno, ali na ovom blogu su po prvi put (prošle godine su ovi ukrasi osvanuli na facebooku). Pa evo jedna mala retrospektiva.

Ovaj ukras je u samom središtu Vrlike

Stabla u parkovima su ukrašena na ovaj način

Možda jedan najupečatljiviji je ova kićenica iznad ulaza u EX "Novu radnju"

A i Fra josip Gotavac se je potrudio da i crkva gospe od Ružarija ne zaostaje za ostatkom vrlike

Ovo je jedina (za sada) okićena jelka na ulicama Vrlike, kojoj sjaj daju lampice no od drugih ukrasa nema ništa

Ni zgrada općine Vrlika nije uskraćena od ukrasa

A najviše ukrasa predstavljaju naizmjenična zvona, a ti ukrasi su po cijeloj Vrlici kao i po prilaznum ulicama, da li iz smijera Maovica (kao na ovoj slici) od podosoja ili od Jakera

No ova slika je ujedno i kritika.
Naime što vidimo na ovoj slici. Vidimo vrličku gradinu i na njoj jarbol bez Hrvatske zastave.
Od oluje se uvijek zastava vijorila, no ima već desetak dana zastave nema (otpuvao vjetar), pa nije valjda da ćemo prema blagdanima ujahati bez Hrvatske trobojnice.

I za kraj evo i našeg mesara u punom pogonu.
Da li je i on žrtva ulaska HR u EU.
Naime naš mesar već 20-ak dana radi pod punom parom nema vrimena ni cigaretu zapaliti. Treba Vrlička domaćinstva opskrbiti sa svinjskim polovicama i ostalim svinjskim delicijama i pozicijama.
Njegov poslodavac mu se nije sjetio poslati u ove dane ispomoć. Jer mesar je doslovice rastrgan na sve strane.
Svako jutro ga čeka istovar kombija koji mu dogoni meso, isto treba izrezati, obraditi da bi zadovoljio svačiju želju, svo to meso opet preko njegovih ruku treba odnijeti na vagu a onda i do automobila kupaca, a u međuvremunu uvijek neko dođe da mu se samelje meso za kobasice i tako iz dana u dan. Ali poslodavcu nije palo na pamet da triba li mu netko za ispomoć, jer praktički to je posao ne za jednog već bar za još dvojicu.
No još koji dan pa će naš mesar M.Totić konačno moći malo i predahnuti.

OPET PROVALA U BENZINSKU PUMPU

Noćas je opet po tko zna koji put (pa to više i nije vijest) provaljena ININA benzinska postaja u Vrlici. da li je išta nedostajalo "Ljubazni" djelatnici pumpe nisu mi ništa htjeli reći.

Jedino to kad sam došao natočiti gforivo zatekao sam osobu koja mijenja bravu (policija je već napravila uviđaj)

RADOJKA GRIZELJ (Maovice) NIJE VIŠE MEĐU NAMA

Još jedan mladi život nas je prerano napustio.

RADOJKA GRIZELJ 

nije više među nama.
Pokop je obavljen kao što se vidi iz slike danas 7.12.2011 u 14 sati na groblju svetog Jure u Maovicam.
Pokoj vječni, počivala u miru.

Saučešće obitelji u ime fanova ovoga bloga.

Ne mogu a da ne dopišem da je pok. Radojka moja generacija i da smo bili skupa u istom razredu u  Osnovnij školi u Vrlici stoga od mene posebna sućut obitelji.

REKLAMIRANJE DALMATINSKE ZAGORE

Uh! Danas sam se raspisao kao nikada do sada. Ali ovaj post je u neku ruku i kritika.

Već neko vrijeme me bode ovaj pano na ulazu u Vrliku iz smjera Civljana.
Što to ima da mi bode oči, pa riječ je o ovoj fotki koja predstavlja Vrličku nošnju.

Priznam a složit ćete se sa mnom da je Vrlička nošnja prepoznatljiva na široko (a od prije neki dan Vrličko kolo je ušlo pod zaštitu UNESCA).
No ono što meni bode oči je odabir fotografije za ovaj pano. Jer svi mi znamo što ova fotka predstavlja, no da li će znati i onaj stranac koji prolazi ovuda sa svojim limenim ljubimcem. Jer slika pokazuje kuburu zataknutom za pojas. I sada kada stranac naiđe i vidi ovu sliku može pomisliti da u ovom dijelu "Lijepe Naše" još hajdučija vlada.
Pa ima puno drugih fotki koja prikazuju ljepotu Vrličke nošnje no zašto baš ova?

VRLIČKI UŠPTIPAK VRLIČKA DELICIJA

Najveća Vrlička delicija uz Vrličku pogaču je Vrlički uštipak.
A ova slika gdje vidimo našu Emu kako vješto barata s tom delicijom je sa Spltskog Božićnog sajma.
Tako će se i Splićani uvjeriti da i mi Vrličani konja za trku imamo.

Ljetos je u Sinju bilo takmičenje u pečenju uštipaka a konačan odabir pobjednika tzv Mare Uštipak je dokaz da ne pobjeđuje uvijek najbolji. Svaka čast Mari ona je moja osobna prijateljica, ali uštipak ne peče niko bolje od Vrličkih majstora vjerujem da će se mnogi složiti s ovom mojom tvrdnjom. još kao dijete se sjećam onih Vrličkih Derneka s Vrličke česme i mnogi koji su nam dolazili u goste u redu su čekali da se dočepaju Vrličkog uštipka, a sama česma je bila ispunjena mirisom pečenja uštipaka.
Prije neki dan čitam u novinama kako su neki proizvodi poput Soparnika, ličkih pola... i dr dobili zaštitu zemljopisnog porijekla. Pa se sada s pravom pitam zaslužuje li Vrlički uštipak pravo na zemljopisno porijeklo uz naravno neizostavnu Vrličku pogaču.

MILE PLAZONIĆ NIJE VIŠE MEĐU NAMA

MILE PLAZONIĆ nije više među nam.
Napustio nas je u 91-oj godini, a sahrana će biti danas u subotu 3.prosinca.2011 u 14 sati na groblju sv. Petra u Vrlici.
Saučešće obitelji

Počivao u miru

KOLINJE U VRLICI

Subota je. Kolinmje je već počelo, ali mislim da će većina gudina platiti glavom ovaj i idući vikend. Sad dali su meteorološki uvjeti pogodni, da nije i previše toplo.
No koga to briga jeli toplo ili ne Božić nam stiže a za božić mora na stolu biti pečenica ili koja kobasica koja je bar malo omirisala dim.
Pa neka je sretno svima, i nadam se da neće biti probblema trihinelozom.

 Oni koji se odluče na gotove polovice i ostale pozicije u Vrlici nije baš neki veliki izbor, a i cijene su kako vidimo u ovom izlogu dosta paprene, pa će vjerojatno oni koji se na ovaj način žele opskrbiti svinjskim delicijama potražiti sreću negdje drugdje.

JEDNA NOVINA - NOVI BLOG

Poštovani čitatelji i ljubitelji bloga VRLIKA za sve one kojima je Vrlika u srcu od danas sam pokrenuo još jedan blog.
Zašto?
Pa zato glupo mi je kad na stranici Vrlika.... pišem o svemu i svačemu. Npr na stranici Vrlika postavljam smiješna videa, politika i sl.
Na ovom blogu ću i dalje pisati sve ono što se tiče Vrlike i što bi moglo zanimati Vrličane, a na ovome novom blogu ću pisati osvemu ostalom i isto tako će te uredno biti obavještavani na fejsu o novim postovima na oba bloga.
Možda se to nekima neće svidjeti no svidjelo se tio vama ili ne novi blog se zove NIJE NEGO JA TAKO MISLIM
A možete ga naći ako kliknete OVDJE

17 GODINA OD AKCIJE ZIMA "94

U organizaciji udruge “Veterani 126. brigade Sinj” u srijedu je kod spomen-križa na vrhu Malog Maglaja (1545 m/NM) obilježena 17. obljetni­ca početka Zime ‘94., jedne od najtežih i najvažnijih napadnih operacija Hrvatske vojske tijekom Domovinskog ra­ta. Rezultati Zime ‘94., u kojoj su pripadnici hrvatskih snaga ovladali dinarskim visovima, omogućili su izvedbu oslobodilačke vojno-redarstvene operacije Oluja.

Zima ‘94. počela je 29. studenoga 1994. Bila je to združena operacija HV-a i HVO-а. S hrvatske strane u akciji su sudjelovale 126. brigada i б. domobranska pukovnija te dijelovi 4., 5. i 7. gardijske brigade. Najvažniju zadaću, izvedenu u ekstremnim zimskim uvjetima koje su obilježavale snježne vijavice i temperature od minus 20 stupnjeva Celzijevih, obavili su pripadnici sinjske 126. brigade. Borbena skupina od 130 pripadnika te postrojbe ušla je iza leđa velikosrpskih agresora pa su u trenutku napada doslovno razbili srpske snage koje su spas pronašle u bijegu.

Tijekom trajanja akcije s hrvatske strane bilo je 29 poginulih, 19 hrvatskih vojnika teško je ranjeno, 39 ih je pretrpjelo lakše ozljede, a trojica su zarobljena i kasnije razmijenjena. Akcijom je zapovijedao general Ante Gotovina. U znak trajnog sjećanja na operaciju Zima ‘94. na vrhu Malog Maglaja, gdje se nalazilo zapovjedno mjesto Operativne grupe Sinj, na čijem je čelu bio Ante Kotromanović,

doprinosom gradova i općina s obje strane Dinare postavljen je veliki križ.

U srijedu su se sudionici obilježavanja 17. godišnjice Zime ‘94. okupili na Ravnom Vrdovu kod putokaza “Vamo - Tamo”. Odatle je krenula kolona terenskih vozila do spomeni­ka na Maglaju. Ispred spomen- križa zapalila su svijeće i po­ložila vijence izaslanstva obitelji poginulih, 126. brigade, 6. domobranske pukovnije, Županije splitsko-dalmatinske, gradova i općina cetinskog kraja te ratnog zapovjedništva Zbornog područja jug i Operativne grupe Sinj, predvođena generalom Rahimom Ademijem, ratnim zamjenikom Ante Gotovine, i Antom Kotromanovićem.

Tekst je u cijelosti prenesen sa stranica Slobodne Dalmacije a namjenjena je svima onima koji to nisu imali prigodu pročitati.