POIGRAVANJE S HRVATSKIM BRANITELJIMA

Posljednjih dana svjedoci smo u kojim se problemima nalazi Marko Pavković.
Većini je manje više poznat ovaj slučaj no za one koji nisu upoznati pokušat ću i ja ponešto reći o svemu ovome.

Bojnik Marko Pavković, javnosti je poznat od 17. ožujka 2010. godine, kada je nastradao u prometnoj nesreći u Zagrebu. Dok je uz cestu mijenjao gumu na automobilu, na njega je, samo nekoliko sati nakon povratka iz vojne misije u Afganistanu, osobnim automobilom naletjela i teško ga ozlijedila Bernardica Petrović iz Zagreba. U strahovitom udaru Pavković je zadobio teške ozljede nogu te su mu u KBC-u Zagreb amputirane obje potkoljenice. Pavković je nakon toga hrvatsku javnost oduševio svojim optimizmom i reakcijom, oprostivši Bernardici Petrović, te je i danas s njome u prijateljskim odnosima.(info Slobodna Dalmacija)


No ovih dana je opet u žiži javnosti. On je zaposlenik MORH-a i želi se vratiti na svoje stalno radno mjesto no ovi iz MORHA pravdaju se da ne može biti djelatna vojna osoba jer ne može istrčati 3200 metara u određenom vremenu. Za biti djelatna vojna osoba, morate ispunjavati neke uvjete. Neki od tih su i sklekovi i trbušnjaci. Za koje kaže Pavković može raditi, ali trčati ne mogu i zbog toga ću vrlo vjerojatno morati u mirovinu ako se nešto ne promijeni. I dalje tvrdi da bi mogao raditi u svojoj kancelariji isti onaj isti posao koji sam radio od 2002. godine pa sve do odlaska u Afganistan u srpnju 2009 no ovi iz MORHA su tvrdi kad je o pravilima riječ.


Ovdje bi povukao paralelu između Pavkovića koji je 100%-ni invalid i želi i dalje raditi, dok s druge strane imamo cijelu vojsku "navodnih" invalida domovinskog rata kojima da praktički nije ništa i mogli bi raditi ali su pootpisom pera "liječnika" (ovo liječnik sam namjerno stavio pod navodnike jer ti nazovi liječnici su masno naplaćivali taj potpis) uglavnom zdravi ljudi prko noći su postali invalidi i dobijaju braniteljske mirovine koje ne zaslužuju a isto tako uzimaju novac onima kojima je taj novac potrebniji.

Kad smo kod tih braniteljskih mirovina  možda je tu država najviše i pogriješila što je mladim ljudima koji nisu imali veća tjelesna oštećenja dala mirovine umjesto da im je dalo neko zanimanje, otvorila za te branitelje neku vrst radionica, mogli su njih angažirati oko javnih radova prilagođene njihovoj invalidnosti. Na ovaj tekst ponukala me je nedavna smrt Nike Vrančića (a mogao bi još nabrajati Špiro Bajin, Jokac, ranije Džeksi...)koji je moja generacija i kad je rat završio imao je 25-26 godina dakle u naponu snage, aovakvih je primjera puno više. U bilo koje doba dana prođite pored seoskih dućana, ispred "Deca", "Vuletića" uvijek se može naići na one koji svoju dangubu ubijaju pivom, konjakom....
I što se dogodi kad mladić dobije novac na ruke, a još je neoženjen (a takvih je u Vrličkom kraju broj popriličan) i pred njim ne stoje nikakve obaveze. U Vrlici nema nekih posebnih sastajališta za omladinu osim kafića i spomenutih dućana i da još je tu i kladionica i razni poker aparati gdje se ostavljaju ogromni novci, a život se trati u nedogled. Dobro neću reći da su svi invalidi krenuli ima ih koji i pametno troše svoj novac (a to su uglavnom oni koji su zasnovali obitelj).

A naši se vlasrtodržci zabavljaju oko zakona o ništetnosti kojima se Hrvtska država odriče zakona i optužbi od strane ex države i JNA. Kao da će taj zakon nešto značiti Hrvatskim braniteljima koji iz straha da ga neće uhapsiti ne smije napustiti državne granice s čim Domovina za koju su mnogi branitelji položili živote postaje najveći logor u Europi ali i šire za vojnike koji su branili svoju zemlju, a s druge strane u saboru sjede osobe koje su za rata nosili okupatorsku i zločinačku uniformu i diktiraju nam koji će se i kakvi zakoni provoditi.

Da ovdje riječ o Muji i Hasi bio bi to dobar vic a ovako je užasna zbilja