ANA ŽERAVICA NIJE MEĐU NAMA

I ANA ŽERAVICA nije više među nama
Sahrana je obavljena jučer na groblju sv. Petra u Vrlici

Saučešće obitelji

Niko Vrančić nije više među nama

I opet sa zakašnjenjem donosim vijest za one koji nisu upoznati sa slučajem.

Niko Vrančić više nije više među nama.
još jedan mladi život  je ugašen prije vrimena.

Saučešće obitelji

6. MEMORIJAL DR. FRANJO TUĐMAN - HIPDROM SINJ

U subotu 17. rujna 2011 hipodrom Sinj konačno malo živosti. Svakog ljeta bili smo svjedoci 5-6 utrka na Sinjskom hipodromu no ove godine iz već poznatih razloga (novčanih) ove godine smo svjedoci samo jedne utrke i to one najveće 6 Memorijal Dr. Franjo Tuđman.
Od organizatora ove trke "Galopski klup MUSTANG iz glavica" sam dobio informaciju da je malo nedostajalo pa da se i ova utrka ne održi. Do prije 15-20-ak dana nije bilo zainteresiranih sponzora koji bi pokrili troškove spektakla no na kraju ipak se ukazalo svjetlo na kraju tunela i utrka je na radost Sinjana i njihovih gostiju održana
Igrom slučaja ovaj put smo gledali utrku po izuzetno lijepom vremenu (za razliku od prošle godine kada nas je skoro svaku utrku ispratila kiša).
Zahvaljujući lijepom vremenu i organizatoru koji se je trudio da sve protekne u najboljem redu veliki broj sinjana (preko 3 000) je pohodilo hipodromu i bili svjedoci 4 veličanstvene utrke.
U glavnoj utrci bilo je 7 konja (Magambo, Nolina, Asta La Luce, Temooz, Classic Spirit, Boheme Wango, Blackleyf, Abracadabra, Unico) koji su se na stazi od 2 000 metara borili za glavnu nagradu pokal, lovorov vijenac i novčanu nagradu od 20 000 kn.
Na kraju je najviše pokazalo grlo Temooz u vlasništvu Bor – export šumarstvo – Serdar” vlasnika Ive Serdara iz Okučana s jahačem Đorđem Perovićem i ovo mu je drugi pokal zaredom.
Pobjednički pokal uručio je sin prvog hrvatskog predsjednika dr. Miroslav Tuđman.


Osim glavne utrke dana održane su još tri utrke:Cetina, utrka hrvatskih branitelja i utrka u čast gradu heroju Vukovaru.

Mara Uštipak i njezin sinjski uštipak

 Normalna pojava na Sinjskom Hipodromu bude i bogata ugostiteljsko-trgovačka ponuda

Vrlički uštipak

Uštipak organizatora spektakla

Kutak za najmlađe

Najmlađi u akciji

ako kliknete ovdje otvarate vezu na foto galeriju

Hipodrom Sinj Memorijal Dr. Franjo Tuđman

Sve fotografije i tekst su napravljene od strane autora ovog bloga

MISTERIJ ZVAN BLANKA VLAŠIĆ

Misterij zvan Blanka Vlašić da li ga uopće ima ili ne.

Svi ćemo se složiti da je ona naša heroina i proći će još dosta vrimena da ju netko naslijedi.

No zašto se ona u zadnje vrime sve više tuži na ozljede, bolest i sl.

Mislim da njena bolest nije u nogama jer ona može visoko skočiti, već je problem u njenoj glavi.
Zašto to mislim (iako nisam psihić).
Evo zašto. Na većini dosadašnjih natjecanja to je pokazatelj da kad bi glavnina konkurentica otpale na nižim visinama i kad bi manje više jedina Blanka ostala na visinama iznad 2 metra onda bi ona rasterećena i bez pritiska bez problema preskakala i veće visine. No čim ima nekoga tko joj puše u potiljak (kao ovoga ljeta Čičerova) nastaju problemi i rijetko izlazi kao konačan pobjednik.
A to se najčešće i događa na većim natjecanjima dok kad su u pitanju manja natjecanja najčešće se glavne konkurentice mimoilaze tj svaka ide na drugi miting ili kad se kojim slučajem nađu na istom natjecanju onda se i prije natjecanja žale kako nisu u formi, kako su ozljeđeni i sl. pa tako uvijek ako i NE uspije ima opravdanje, a ako uspije onda je napravljen poduhvat.

Možda je Blanka napravila i grešku što je propustila proljetna takmičenja u dvoranama jer nije ista stvar brusiti formu individualno ili kroz natjecanja.
Zaključak ovoga teksta je da Blanka Vlašić triba položiti ruke na svoju glavu (kao na gornjoj slici) i preispitati stanje u njoj.

UMRLI SA ZAKAŠNJENJELOM OBJAVOM

Evo malo kasnim s ovim objavama, vjerojatno većina vas je upoznata s ovim, a oni koji još ne znaju evo ja ću im pomoći. Ja jesam bio u Vrlici ali kompjuter nije bio uz mene pa tako nisam mogao na vrijeme reagirati. Nadam se da ćete uvažiti moju ispriku zbog kašnjenja.

Prva od njih je KATA DENIĆ kojoj je sahrana bila kao što vidite 8.rujna (mala gospa)

Druga osoba koja nas je napustila je BOJA MILKOVIĆ čija je sahrana obavljena kao što se može vidjeti u subotu 10.rujna

I ostaje nam još ŠIMA MODRIĆ koja je sahranjena 12.rujna.

Svim umrlima neka je laka zemlja a obiteljima saučešće od mene i u ime čitatelja ovog bloga

TREBAJU LI HNL-u ISLUŽENI IGRAČI?

Josip Šimunić

J

oe Šimunić treba li on Hajduku?

Toliko se raspisalo o tome Šimuniću kao da je sam bog. Svaka čast njegovoj prošlosti i nastupima u reprezentaciji (jedino u reprezentaciji u zadnjih nekoliko godina i igra), ali to je ipak prošlost. Što znamo o Šimuniću nogometašu (ne znam da li je i jedan igrač osim njega na jednoj utakmici dobio 3 žuta kartona a da je odigrao do zadnje sekunde).

No da li je Šimunić kao igrač potreban Hajduku ili pak sad Dinamu? Pa ljudi  Šimunić više nije u cvijetu mladosti, a i proteklih nekoliko godina vezu s nogometom ima preko reprezentacije, kladioničarske mafije, angažiranje u političke svrhe kao potpora HDZ-u, no s nogometom kao igračem je skoro pa nikakva. Neću ulaziti da li netko ne igra zbog toga jer nije u formi ili kako neki spominju da ne igra zbog kockarskog poroka i da mu stoga treneri ne dozvoljavaju igrati, već jednostavno da kažem da su Šimuniću 33 godine na leđima.

Znam neki će reći pa to nisu nikakve godine za nogometaša, to bi bilo OK da nije riječ o modernom nogometu koji se danas igra na snagu a ne kao nekoć na tehniku, a još je većinu svoje nogometne karijere proveo u Njemačkoj ligi a znamo što znači igranje u Njemačkoj gdje se udara tempo do zadnje sekunde.

Bilo je u zadnjih nekoliko godina senzacionalnih povrataka i HNL. U Hajduk je tako senzacionalna vijest bila dolazak Živkovića također nekadašnji vatreni (nije li i on većinu igračke karijere ostavio na Njemačkim travnjacima) i što je on to u Hajduku ostavio osim senzaciolizma skoro pa ništa a za to vrijeme provedeno u Hajduku više je bio po bolnicama, na rehabilitacijama i sl.. Idemo dalje Igor Tudor isto tako je mislio da će novu mladost proživjeti povratkom na Hrvatske travnjake, no nije li on više bio u bolnici nego na terenu. U Dinamu je također senzacionalno najavljen potpis Roberta Kovača no nije se ni on baš naigrao u Dinamu ali su zato zdravstvene ustanove trljale ruke. I tako mogao sam još nabrajati Npr. Bilić današnji izbornik nije li on vidio da se više ne može nositi s modernim nogometom pokušao povratkom u HNL tj. za Splitske bile pronaći novi početak ali nije ni on dogurao dalje od kirurškog stola i još, još, još…, a i Ivica Olić bi mogao uskoro biti nova senzacija kod povratka u HNL jer vidimo da je i on u zadnje vrijeme kirurzima stalna mušterija.

Što je svima njima zajedničko.

Odradili su svoje u najjačim Europskim ligama, svako malo su na rehabilitacijama, oporavcima, a i godine čine svoje. Nogometni treneri su uvijek gladni mlade krvi, koristi te dok iz tebe može isisati i posljednju kap krvi. Imamo takvih primjera ko u priči i u Europi a ne samo kod nas. Još do prije koju godinu su se treneri otimali za Samuela Eto'a, Raul je bio nezamjenjiv godinama u Reala, Ronaldinja neću ni spominjati itd, itd, itd. Svi su oni do prije koju godinu bile zvijezde Europskog nogometa. Dobro i Eto'o je isporučen prije neki dan za basnoslovnu sumu ali ne u lige tzv. petice već na Istok.

Da neduljim sad previše o svemu ovome i izmišljanje tople vode jer o ovome se već sve zna, već se mi vratimo Šimuniću i njegovom hoću neću. On je isto odslužio svoje, sad je najavljen kao senzacija, a mogao bi poznavajući „Zakon Braće“ Mamić Šimunić dobiti nogom u tur prije nego isteče rok od dvije godine koliko je potpisao.

A za Hajduk je upravo pojačanje to jer Šimunić nije potpisao za Hajduk, dok će on Maminja koštati novaca i novaca.

Za novac koji se je trebao istresti na Šimunića (govori se o 700 000€ + stan) hajduk je mogao (no sad je kasno zbog okončanog prijelaznog roka) pronaći i jeftiniju opciju ako već ne u okruženju to se je moglo napraviti i po Africi, Južnoj Americi, Aziji… i pronaći igrača koji je Hajduku najpotrebniji, a o njemu se najviše i pisalo tokom ljeta a to je kreator igre ili 10-ka. Igrač što no se kaže čije lopte imaju oči, lopte koje će napadače pogoditi u trepavicu oka ako treba. Ni sada nije kasno pronaći nekog mlađeg igrača ali je on v
izgubljen za jesenski dio jer takav igrač vjerojatno nije prošao pripreme

A moram spomenuti i ono Malešovo uvjeravanje da je Šimunić Hajdukov igrač, ne podsjeća li vas to na ono ne tako davno uvjeravanje od Vlatka Markovića da su Hrvatska i Mađarska najveći favoriti za dobivanja domaćinstva Europskog nogometnog prvenstva a kad ono u konačnici smo dobili „0“ (nula) glasova. A sve to uvjeravanje je proizašlu zbog vjerovanja da u UEFA-i nema korupcije i da tamo nije glavni njegovo veličanstvo novac. Možeš misliti.

S ovim završavam uz najavu sljedećeg teksta o najavi svehrvatskog Derbija

Očekujem vaše komentare.

AUTOR: JN

HRVATSKI SJEVER I JUG

H

rvatski sjever i jug. Američki građanski rat između sjevera i juga je odavno okončan. Treba li da dođe do rata između Hrvatskog sjevera i juga? Neeeeeee. Stop takvoj pomisli.

No činjenica je da taj rat nije počeo zbog Šimunića, ni utakmicom Split Hajduk podjela je nastala puno ranije.

Prvu podjelu na sjever i jug je začeo glavom i bradom prvi Hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman. Zašto mislim tako? Pa nije li on prvi zabranjivao da se u medijima spominje riječ Dalmacija i Dalmatinac. Za njega je Dalmacija bila Južna Hrvatska. I onda mu je bilo malo to pa je Dalmaciju rascjepkao na 4 dijela (županije)

Daljnji napadi F.Tuđmana na Dalmaciju su nastavljeni davanje pune podrške uz ulizivačku podršku Zlatka Canjuge (ondašnji Zdravko Mamić), Vlatka Markovića (koja nije prekinuta ni do dana današnjeg) Zagrebačkom nogometnom klubu (dinamo, hašk, građanski, croatia ili kako li se je već zvao klub u ono vrijeme). Najprije je ukinuo naziv Dinamo i jednom NK dati ime države je bilo van pameti. Prisiljavanje najvećih hrvatskih poduzeća da obavezno moraju davati novac (donaciju) u NK Haško-građanskicroatiadinamo

On je volio a neki govore da je i sastavljao Ćirine vatrene, no ako pozorno pogledamo te iste Ćirine vatrene s kojim smo se ponosili nisu li okosnicu činili upravo Igrači s Juga (Boban, Asanović, Štimac, Bilić, Bokšić, Jerkan, Jarni, ) i s tim igračima napravili najveće uspjehe Hrvatskog nogometa (Francuska Bronca).

Nije samo nogomet bio kamen spoticanja između sjevera i juga, u rukometu je to bilo da Zagreb mora biti Prvak i igrači Zagreba i jedino ako si igrač Zagreba mogao si primirisati reprezentaciju, no dolaskom Lina Červara i uvođenjem u igru igrače s juga (Balić, Metličić, Kaleb, Goluža…) rukometna reprezentacija bilježi najveće uspjehe, no onda se opet u taj rukomet počeo miješati Zoran Gobac (rukometni Zdravko Mamić) i započeo okupljanje reprezentativaca u RK Zagreb (pazi i RK Zagreb čine okosnicu Igrači s Juga). Lino Červar nije htjeo pod isti svod trpati „paklene“ i RK Zagreb na Červara je vršen takav pritisak od strane Sjevernjačkih medija dok nije bio prisiljen da i sam napusti repku.

Košarka:

Nije li godinama sve što valja u hrvatskoj košarci moralo igrati u Ciboni, iako su najveće uspjehe Hrvatske košarke obilježili igrači s juga (Kukoč, Rađa, Stojko Vranković, Komazec, Petrovići, Sobin, Perasović….)

Mogli bi tako još nabrajati sportove u kojima Zg klubovi imaju privilegiju u odnosu na ostatak Hrvatske.

No usprkos tomu što se pokušavalo od Zg klubova napraviti Europske moćne klubove i nije se štedjelo ni šakom ni kapom ti klubovi u europi nisu napravili ništa kardinalno ne shvaćajući da ako nešto misliš napraviti u Europi moraš imati jaku domaću ligu a ne ligu koja mora biti podređena jednom klubu. I divlja životinja koja je odgojena u pitomim uvjetima kad se pusti u divljinu divlja životinja je samo po imenu.

Ali nije samo sport takav tako nam je sve pa usudio bi se reći da nam je Beograd bio bolja maćeha od Zagreba, jer se BG bolje odnosio prema Dalmaciji negoli je to ZG.

Dok se u zagrebu u ulice postavljaju grijači, mramorne ploče dotle ovdje u Trogiru (najbliže sam centru događaja) nisu u stanju napraviti jedan najobičniji most između kopna i Čiova da se rastereti Trogir i Čiovo ljetnih gužvi. S druge strane (o tome sam već pisao na blogu) svake godine uoči sezone izlaze na ulice razni rovokopači, bageri…. na ulice raskopavati na sve strane a da nije turizma s juga Hrvatska bi bila u rangu neću reći Albanije već Sudana ili neke druge Afričke države.

Evo sad su se političari uoči izbora (a tako je svaki put pred izbore) razletjeli po cijeloj Hrvatskoj postavljajući na sve strane kamene temeljce, otvaranje raznih ustanova i sl. Ne mislim ovdje samo na vladajuće već i na oporbenjake koji nisu ništa bolji s te strane dok ne dođu na vlast. No moja bi im poruka bila prije postavljanja novih kamena temeljaca neka obiđu one kamene temeljce postavljene ranije neka počupaju korov oko njih.

Mamić i njegovo ponašanje su samo dolijevanje ulja na vatru. Srbi su ujedinili Hrvate (sjetimo se onoga Hajduk i Dinamo dva su kluba bratska) BBB i Torcida (kao i ostale navijačke skupine) su ležali u istom rovu. I ono što nisu uspjeli Milošević, Šešelj, Babić, Kadijević… naporavio je jedan Mamić i svojim ponašanjem napravioi podjelu između sjevera i juga i imam dojam kad bi u ZG ili ST dolazili na gostovanje Zvezada ili Partizan da bi bilo manje mržnje među navijačima nego li je to sada slučaj.

O Šimuniću i svemu onome što se događalo oko njega ću pisati drugom prigodom na ovom blogu (možda već sutra).

Od mene ovaj put toliko. Ako imate što dodati na ovu temu pridružite se kroz komentare.

MILAN KLEPO NIJE MEĐU NAMA

MILAN KLEPO više nije među nama.
U ime ovog bloga i svih onih koji čitaju blog saučešće obitelji