ŠTO I KAKO DALJE DRUGI PUT?

Znači tako nastao je opći muk. Nema više ni komentara ni lajkova. Ništa još bolje meni ste olakšali tako ne moram cilo lito razmišljati o pitanju iz naslova "ŠTO I KAKO DALJE"? Jer odgovor na pitanje znam već sada a odgovor glasi 

GOTOVO JE NEMA VIŠE.

Žao mi je što dođe do ovoga jer i meni je teško vjerujte mi da mi suze naviru na oči dok ovo pišem no dugo se lomila ova odluka u meni ipak sam dvije godine dobar dio svoga vrimana posvetio ovome svemu najprije samo Facebook, a potom i blog, no Vi ste tako odlučili. gospodin, Miljenko Lelas je u jednoj rečenici rekao u komentaru više nego ću ja možda napisati u cilom postu komentaru citiram:

"Tako ti je to svi te hvale a kad triba dat koju kunu onda muk tišina"  .

Znam da je recesija, a što mislite da nije i kod mene, da imam i ja para na bacanje.
Nisam ni očekivao da sad netko izbroji 5-6 tisuća kuna, ali par kuna ste ipak mogli izdvojiti.
Ako možete svaki dan kupiti novine i uz to poneki časopis, ja bi bio zadovoljan s tim iznosom za cili misec. No očito je taj izdatak za vas preveliki, no što je tu je.
Neki svaki dan odlaze u kladionice i ostave tamo ogroman novac i to im nije teško

Zlatko Lakić spominje neke Vrličke poduzetnike mo'š misliti Vrličko poduzetništvo. Kad sam ponudio postavljanje reklama jednom kafiću (nije bitno koji) i na njegov upit koliko bi to koštalo kad sam mu rekao za Vrličane 200-300 kuna za cilu godinu što znači 20-ak kuna mjesečno isto kao da sam rekao ne znam koju cifru. A 20-ak kuna to je 3-4 kave onda sam s tim sve rekao, ali znam da moja noga više tom kafiću neće pristupiti tako da će izgubiti puno više od tih 20-ak kuna, zbog toga kafić neće propasti, a bogme neću ni ja život ide dalje (ali i ostali)  .
Vrlički poduzetnici da ali ne oni koji koordiniraju na području Vrlike jer od njih ne triba takve stvari očekivati iako sam pokušavao ih zainteresirati za to.
Kako sam i najavio da ću maknuti reklame uštipaka i gradnje to sam danas i učinionema ih više.

Spominje Lakić i Vrličko poglavarstvo (priznam i ja sam se nudio njima), no u tom slučaju tko bi smio pisati o onome što ne valja u Vrlici (nailazio sam na prigovore na ranijim postovima).

Znam i vi svi možda mislite a zašto bi ja dao a onaj drugi neće. Moj odgovor je na to i ja možda jednom ili dva puta se provozam auto-cestom (i to one kraće relacije), no ipak svaki put kad točim gorivo na svaku litru 60 lipa odlazi na izgradnju auto-ceste po kojoj se voze neki drugi budžovani ali dobar dio vas kad pohodite svoj rodni kraj.
No i taj problem se lako riješi na taj način da blokiram pristup blogu.


A uz poneku kunu možda sam mogao ponuditi kakav honorar nekom Vrličancu pa tako posatati poslodavac, no ne vama je teško bilo izdvojiti par kuna.

Isto tako znam broj fanova na Facebook stranici od 540 ne odgovara pravom stanju, i kad bi sad sve fanove izbrisao i zatražio ponovno lajkanje okladio bi se da ih nebi skupio više od 100, ma koji 100 i 50 bi bilo i više od očekivanja drugim riječima uzalud mi trud svirači.

Ne znam mogao bi još kuditi i ljutiti se ali tu nebi puno pomoglo.
S ovim završava Era bloga ali i Facebook stranice VRLIKA ZA ONE KOJIMA JE VRLIKA U SRCU.
A ja konačno ulazim u lito da ne moram razmišljati o tome a što ćemo danas napisati o Vrlici?
Samo nekim čudom može sve ovo ponovo oživjeti, ali takvo čudo ja čekam ima 2 godine no do njega nije došlo.

Ja se zahvaljujem ovim putem svima koji su imali razumijevanja za moje napise, onima kojima sam se nečim zamjerio neka mi oproste.
Vrlika je živjela i prije, a živjet će i nakon mene.
Ovo je 251 post bloga. Bilo bi lijepo završiti ga okruglom brojkom, jedino možda nađem neki stariji post pa da njega izbrišem pa tako da ostanemo na okruglih 250 postova.

POZDRAV SVIMA

ŠTO I KAKO DALJE?

Kako dalje pitanje je sad. Kako je što no se kaže jutro pametnije od večeri, pa sam malo razmislio o svemu. 

Jučer me je malo iritiralo to što ih je toliko malo komentitalo, lajkalo (onda je to bilo sve skupa 10 a i do ovog trenutka ta brojka nije puno veća) ono što sam postao u svezi Sv. Josipa u Ježeviću.

A i iz priloženog kratkog videa lijepo se vidi da se niste ni pretrgli u pregledavanju slika u picasovom album u svezi toga događaja (a sl. situacija i ranije objavljenim slikama),a ono sviđa mi se nije kliknuo ama baš nitko, a da bi se došlo do njih samo je trebalo kliknuti na veze u odgovarajućem postu. Ovo brojilo automatski bilježi koliko je puta pregledana slika također lajkanja, a ispod njih se mogu postavljati i komentari na svaku pojedinu sliku. I pogađate komentara ima godinu dana nije bio niti jedan - pametnom dosta

Ponavljam pitanje od jučer jesam li ja toliko loše pokrio ta događanja ili je ovdje ipak riječ o svojevrsnom bojkotu od strane vas. Ako nešto nisam napisao kako treba trebali ste me kroz komentare izvjestiti gdje sam pogriješio tako da to sve mogu ispraviti neki drugi put, no vi ste ostali pri svome "zakon šutnje".

No moram isto tako pohvaliti gđu Olgicu Uzun tek se je odnedavna priključila ovom blogu i Facebook stranici i jedna je među aktivnijim i isto tako uradila je ono nešto što nitko od vas u ove dvije godine što fejsa što bloga.
Naime poznato je da ja kad umre netko od Vrličana postavim obavijest, no nitko osim Olgice nije takvu obavijest reagirao s "Saučešće obitelji" i sl. zar vam je i to teško ili vas nije briga. Možda baš zato što Olgica nije rođena Vrličanka pa više cijeni Vrličko nego sami Vrličani.

Postavim na blogu ankete (Internet i Sv. Jure) iz ove dvije posljednje vidljivo je da je taj odaziv praktički nikakav iako su ankete anonimne

Stoga kažem način s kojim smo do sada komunicirali više neće ići.

Ako vi niste spremni na suradnju zašto onda da ja budem taj pedro.

Ovaj blog na kojemu pišem je besplatna domena i hosting od strane googla (to je i razlog zašto se traži neki google račun da mi mogli komentirati u njemu ili postati član bloga. A kad smo već kod člana bloga nije valjda da su samo vas 4-ero (onaj peti je moja malenkost) odlučilo postati članom.

Za one koji ne znaju što je domena i hosting. Domena je ova adresa preko koje dođete do ovoga bloga a to je ono www.vrlika-u-srcau.blogspot.com, hosting je mjesto ili prostor na webu gdje postavljam ovaj sadržaj.
Samim tim što je besplatan znači da sam dobio određenu količinu prostora na njihovom hostingu i kad potrošim taj besplatni dio prisilit će me google htjeo ne htjeo na prestanak objava na ovome blogu, a za nadogradnju prostora tribat će im lova.

Stog sam nedavno i poslao apel, ako tko može da pomogne financijski na bilo koji način, no pogađate onih koji su se odazvali je 0 (nula). Ne očekujete valjda da ću ja iz svog džepa plaćati nešto da bi vi imali informacije.

Tražio sam od Vrličkih ugostitelja, trgovaca pa čak sam se obratio i nekim Vrličkim čelnicima mogu li pomoći, no naišao sam na podsmijeh (da ne kažem ruganje) isto kao da sam pao s marsa.
Dao sam ponudu i onima koji nisu iz Vrlike ali žive od Vrličana: Mesnice Lovrić, Studenac, Vip i još neke da ne nabrajam no sve je bilo uzalud.

Doduše iznad imam postavljene dvije reklame (uštipci i gradnja), no iako sam ih par puta upitao hoće li biti koja kuna oni su rekli bit će ali kuna nema i ja ih više neću moliti već još koji dan ako se ne jave maknut ću ih.

I onda kad sam vidio da od svega ovoga neće biti ništa jednostavno sam rekao sebi a sada evo govorim i vama ovako više neće ići.

Tražio sam i pomoć više puta od strane Vrličana da mi pomognu oko rada na blogu no i oni su se tome smijali. Tko zna možda očekuju od mene honorar a odakle neću valjda iz svog džepa.
Isto sam tako prije nekoliko dana od vas koji ne živite u Vrlici a vjerojatno se sastajete u nekom klubu Vrličana npr. u Njemačkoj da se i vi uključite u rad bloga i prenesete nam atmosferu s tih susreta i sl. No i tu sam naišao na zid.

Evo ovakav je mobitel s kojim su nastale sve fotke i videa na ovom blogu i fejs stranici.
Pomalo sam i sam sebi smiješan kad onako stanem npr. ispred procesije i snimam, a o kvaliteti snimljenoga da i ne govorim.
I to je jedan od razloga što sam se nadao bilo kakvoj financijskoj injekciji.

I stoga sebi kažem zašto bi ja trošio svoje vrijeme i novac.

Možda da promjenim naziv bloga i umjesto Vrlika u srcu promijenim u neki naziv vezan za Dalmaciju npr Dalmacija u srcu jer bi onda možda lakše i došao do nekih sponzora.
A kad bi promijenili naslov u Dalmacija u srcu ima vas koji živite u Zadru, Splitu, Šibeniku, Kninu, Dubrovniku... mogli bi se također dati u pisanje ako netko ima volju i želju, a možda nekog prijatelja iz Zadra, Dubrovnika... koji bi se također mogao uključiti i tako od bloga o Vrlici narastemo u neki novi portal o Dalmaciji. No ako i tu izostane vaša podrška tek onda ovo sve što pišem nema smisla i onda će to biti definitivan kraj svega ovoga.

Ja i onako za dvadesetak dana selim se na privremeni rad na more i neće me biti do jeseni (osim na koji dan) i neću moći puno toga pisati o Vrlici. Stoga će do tada možda napisati još koji tekst (možda Sv. Spas u Cetini), no do Jeseni ako se ništa ne promjeni, (a možete vi i ranije dati neke naznake) onda će stvarno biti kraj.

Sad vi imate dovoljno vremena da razmislite treba li vam ovo sve što pišem ili ne. Ako se odmah izjasnite "ne triba" ne moramo onda čekati jesen možemo se odmah razići.

Ako ipak dođe do našeg rastanka neću izbrisati ni fejs stranicu ni blog tako da uvijek možete (ne)pogledati sve dosadašnje objave. Jedino ne znam kako će se ponašati google ako ne bude aktivnosti. Znam naprimjer ako imaš neke online email klijente kao gmail, net, yahoo i sl. ako ih ne koristiš par mjeseci onda ti se taj račun automatski ugasi, valjda se to neće dogoditi s blogom i fejsom. Jedina promjena koja će nastati ovdje na blogu i na fejsu biti će ta da ću maknuti LOGO Vrlika za sve one kojima je VRLIKA u srcu

S desne strane bloga pri vrhu sam postavio i google prevoditelja, pa ako netko ima problema s Hrvatskim  može prevesti u bilo kojem trenutku u par sekundi sadržaj na bilo koji drugi jezik. Pa tako ako imate nekog prijatelja njemca, slovenca, engleza... ne morate mu prevoditi svaku riječ dovoljno je samo da u google prevoditelju odabere jezik koji mu odgovara i heureka.
Od mene ovaj put toliko
Vi odlučite hoće li ovo biti zadnji post ili ne.

Još jedna zanimljivost ovo je okruglo 250-ti post na ovom blog

SVETI JOSIP RADNIK JEŽEVIĆ 2012 VIDEOTEKA

Kao i dosadašnjim slučajevima videoteku odvajam s tekstualnim dijelom tako ću učiniti i ovaj put. Pa krenimo redom.

Ovaj put ćemo imati tri video uratka prvi od njih će biti fokusiran na Blagoslov zastave, ulaznih vrata i procesiju.

Sledeći video se odnosi na blagovanje i pismu ženskog KOR-a

I za kraj kao i do sada donosim SLIDESHOW svih fotografija sa ove proslave

A sada za kraj moram vas opet kritizirati, zašto vam je teško komentirati, da ne morate imati google račun postavio sam da možete komentirati preko Facebook profila. Eto za primjer u fotoalbumu od Uskrsa i Sv. Jure nemam niti jedan komentar ili lajk. Postavim neke ankete (još su aktualne  kada slaviti Juru i problemi s internetom a isti je slučaj i s ranijim anketama) zar vam je toliko teško odabrati jednu od opcija iako su te ankete anonimne nitko osim vas (to znači da ni ja ne znam tko je dao kakav odgovor) ne zna tko je sudjelovao u anketi. Za anketu čak ne morate imati Google račun no i to vam je teško.Ako i dalje ostanete tako neaktivni rastanak je kao što sam već jednom spomenuh sve bliži, možda najviše mjesec dana kad se budem selio na more, a možda i prije. Ne mogu vas promjeniti no zato ću morati mijenjati sebe i reći da ovako više neće ići.

SVETI JOSIP RADNIK JEŽEVIĆ 2012

Pretpostavljam da ima vas koji jedva čekate da vam donesem dojmove s jučerašnje proslave u Ježeviću, ali isto tako znam da sam nekima pomalo i dosadan, no svak ima pravo na svoje mišljenje. Nije mi se dalo po ovoj ljetnoj vrućini sjedati za kompjuter (nikad ranije nisam japanke navukao na noge), a onda je tribalo malo obraditi slike videa pa zadim to sve uploadati na internet i evo sad sam donekle spreman da podjelim s vama kako sam ja to doživio. Kažem donekle jer kad sam vidio koliko vas je tek lajkalo jučerašnje slike s lica mjesta sve sam umorniji od vas, ovog bloga, fejsa, jer što se ja više trudim da vam prenesem događanja u Vrlici i oko nje vi me sve više ingnorirate. No šta je tu je i očito je da je kraj našeg druženja sve bliži.

No vratimo se mi jučerašnjoj proslavi. Kao što sam vas već izvjestio za rasliku od prošle godine  kad  je najtraženiji artikl bila lumbrela, ove godine su bile ljetne temperature i traženje debele hladovine i osvježenja su bila neizbježna i itekako tražena. Pa krenimo redom.

Po običaju ja sam jedan od onih koji prvi dođe na mjesto slavlja naravno i to još za lada.

A onda su pomalo počeli pristizati domaćini koji su otvorili crkvu, tako da u što boljem svjetlu dočekaju svoje goste

...ubrzo je pristigao i župnik fra Josip Gotovac koji je pohitao u crkvu potražiti zaštitu od sunca...

...tako su počeli pristizati i ostali i naravno svi dolaze sa limenim ljubimcima i da se nebi stvarala gužva oko crkve župnik je postavio "barikadu" dokle vozila smiju doći

A onda su i Ježevićani pokazali da i oni posjeduju Vrličku nošnju kako oni stariji tako i oni mlađi dečki...

...ali i curice koji će se pobrinuti da Vrlička nošnja, kolo, tradicija niikad ne umre.

Nakon što je župnik pozvao vjernike u crkvu kako bi blagoslovio novu zastavu i ulazna vrata krenula je i procesija. Ušao bih ja i u crkvu zabilježiti blagoslov ali sam bio obučen u kratke gaće pa nije bilo primjereno za to.

 Nakon procesije naravno otpočela je i misa i naravno kako to obično biva u ovakvim prilikama oni koji nisu mogli ući u crkvu ostali su ispred ulaza ili pak u hladovini crkve potražili osvježenje.

A dok je još misa bila u tijeku domaće žene su kao i prošle godine donosile spizu za uzvanike.

Po završetku mise uzvanici su se bez razmišljanja okupili oko stolova koji su bili puni raznih domaćih delicija...

...a da za stolom ništa nebi nedostajalo uveliko se pobrinula gdja Ćorić.

...moja malenkost kad god vidi uštipak ne može mu odoliti i poslužio sam se najprije s ove tacne, i mogu se pohvaliti da su moji uštipci koje ispečem bolji od ovih. Tko zna možda je ove uštipke ispekla Vrlička nevista pa još nije uvatila ruku ili jednostavno tako se potrevilo...

A nakon okrijepe moralo se podmazati i grlo, a kad se podmaže grlo krene i piesma.
No za razliku od prošle godine ovaj put su raspoloženije za piesmu bile pripadnice ljepšeg spola. Dio pjevačkog repertoara moći ćete poslušati u video uratku koji slijedi nakon ovog posta.

...kako bi to izgledalo da gradonačelnik ne bude prisutan u svom rodnom selu....

A onda kako je narod pomalo pristizao, tako su se i razilazili a ubrzo nakon toga ostala je pustoš oko crkve ostali su još prazni stolovi i vaš izvjestitelj hoću reći moja malenkost.

...a onda sam i ja napustio mjesto događanja i onako iz auta kliknuo još jednom svojim mobitelom zadnju fotku za uspomenu do sljedećeg Svetog Josipa Radnika.


A ove i sve ostale fotke nastale tijekom proslave možete pogledati (a nadam se da ćete ih komentirati i lajkati više nego što je to bio do sada slučaj) ako kliknete OVDJE

Kakvi su moji dojmovi nakon svega ovoga. Ježevićani su pokrenuli oživljavanja tradicije. Mi stariji znamo kako je to bilo svečano prije rata dok je crkva nosila ime Svetog spasa kada je svečanost bila rastegnuta tokom cijelog dana i kada je bilo puno većeg šušura, šarenila ića i pića no onda je Vrlički kraj brojao više od 10 000 stanovnika, no nakon toliko već spominjanih ratnih događanja kad su "komšije" mislile ako sravne crkvu sa zemljom da će izbrisati i narod, no narod se je opet vratio (istina i 10 puta manje duša) na svoja ognjišta, crkva je podignuta iz temelja na istom mjestu. No i nakon što je crkva podignuta nije se više vratio onaj sjaj od prije rata ni približno. Održavala bi se uobičajena nedjeljna misa, a odmah poslije mise narod bi odlazio svojim domovima i tamo nastavljao slavlje.
A onda su uvidjeli da se nešto mora promjeniti. Jer dva Sveta spasa (nakon obnavljanja tradicije u crkvi na izvoru Cetine) na istome području nisu imali smisla. Odlučiše Ježevićani prekrstiti (iako su se mnogi tomu opirali) u crkvu SV. Josipa Radnika i tako od prošle godine započela je nova povijest, a Ježevićani su se pobrinuli da to bude u najboljem redu.

Malo koji kraj se može pohvaliti s četiri blagdana (Rožarica dan grada Vrlike, Sv. Jure Maovice, Sv. Josip Radnik Ježević i Sv. Spas na izvoru rijeke Cetine) na malom području a to moraju očuvati i iduća pokoljenja.

Isto sam tako primjetio da iako je vrijeme bilo prekrasno (možda malo prevruće) manje je bilo hodočasnika nego li je to bilo prošle godine. Jest recesija čini svoje, ljudi ostaju bez posla a kriza u je sve gora. Bilo je podosta Ježevićana no izostala je veća posjeta iz ostalih dijelova Vrličkog kraja, istina bilo ih je ali u puno manjem broju nego prošle kišne godine

Ove godine su Maovičani pokazali da puno više štuju svoga sveca Sv. Juru iako je Sv. Jure padao u ponedjeljak radni dan u većem broju su se okupili (a što će tek biti kad i Maovičani prbace slavlje u dane vikenda) nego li je to bio slučaj jučer kod Ježevićana. Sv. Josip Radnik slavi se 1. svibnja dan koji je ujedno i svjetski praznik rada (iako je u u Hrvatskoj sve više onih koji ostaju bez posla) bar sudeći po Vrlici gdje su trgovine i kafići radili punom parom isto kao da nije praznik. Za vrijeme bivše Juge kad su državni praznici čovik nije smija ni kopati na svojoj zemlji u te dane a kamo li da rade trgovine i kafići.

Što nedostaje da se ova slavlja (i Josip i Jure, ali i sv. spas u Cetini) podignu na višu razinu. Zašto se nebi krenulo u razmjenu KUD-ova kao što to rade ostala mjesta Dalmatinske zagore : Ogorje, Gradac, Primorski Dolac... i da više ne nabrajam. sva ta mjesta (to dobro znam jer ih ja posjećujem u te dane) svake godine okupe i 10-ak (na neka mjesta su odlazili i članovi KUD Milan Begović) KUD-ova iz raznih dijelova Lijepe naše kao i iz susjedne Hercegovine. Pa što su oni bolji od Maovičana, Ježevićana...

Možda bi i jedni i drugi trebali razmisliti o ovome.

Do sljedećeg Svetog Josipa Radnika iskren pozdrav svim Vrličanima ma gdje bili i da se sljedeće godine okupe u još većem broju ovdje na ovom istom mjestu.

S ovim bih i završio s ovimza kraj vam ostavljam panoramsku fotografiju (animiranu) Dinare i suhopolja kojom možete upravljati pokretima miša.
VIDEO URATKE MOŽETE POGLEDATI AKO KLIKNETE
OVDJE

LJUBICA MIŠINA (Kosore) NIJE VIŠE MEĐU NAMA

LJUBICA MIŠINA (Kosore) nije više među nama.

Sahrana će biti obavljena danas 2.05.2012 u 16 sati na groblju Sv. Nikole u Vrlici.

Počivala u miru Božjem

Saučešće obitelji rodbini i prijateljima.